Kada se kaže da “konzervativno društvo razboljeva želje”, to ne znači da tradicija, vrijednosti ili stabilnost same po sebi štete ljudima. Problem nastaje kada društvo postane krut sustav zabrana, srama i kontrole, u kojem prirodne ljudske potrebe moraju biti skrivene, potisnute ili kažnjene.
Tada ne obolijevaju želje same po sebi, nego odnos čovjeka prema vlastitim željama.
Što su “želje”?
Želje nisu samo seksualnost. Imamo čitav niz želja: Želja za ljubavlju, potreba za bliskošću, kreativnost, autonomija, sloboda izražavanja, identitet, istraživanje života, emocionalna autentičnost, pripadanje, radost
Želja je vitalna energija života.
Kako društvo može “razboljeti” želje?
Kada osoba stalno prima poruke: “To nije normalno.”, “Što će ljudi reći?”, “Moraš biti kao svi.”, “Ne osjećaj to.”“Srami se.”, tada osoba počinje vjerovati da je problem u njoj. Dakle, društvo je nametnulo svoje norme i tu je amen.
Rezultat nije nestanak želje, nego njezino iskrivljenje.
Kako se to vidi u praksi?
Potisnute želje često izlaze kao: kronična tjeskoba, osjećaj krivnje, dvostruki život, tajnost i skrivanje, agresija, pasivnost, depresija, kompulzivna ponašanja, ovisnosti, emocionalna ukočenost.
Kad čovjek ne smije živjeti autentično, energija se okreće protiv njega.
Jednostavno objašnjenje ljudima
1. Kao poklopac na loncu
Ako stalno pritišćeš paru, ona ne nestaje. Nakuplja se dok ne eksplodira ili uništi sustav. Tako je i sa ljudskim željama.
2. Kao biljka bez svjetla
Biljka bez svjetla ne prestaje biti biljka, samo vene. Tako i čovjek bez slobode izražavanja.
3. Kao rijeka koju zatvoriš
Voda će pronaći drugi put, često destruktivan.
Nije problem u vrijednostima, nego u rigidnosti
Važno je razlikovati:
Zdrave vrijednosti:
- odgovornost
- poštovanje
- vjernost
- granice
- briga za zajednicu
Toksična rigidnost:
- kontrola intime
- sram zbog emocija
- gušenje individualnosti
- moraliziranje bez empatije
- prisila identiteta
- kazna za različitost
Problem nije moral. Problem je represija.
Što posebno pogađa mlade?
Mladi u krutom društvu često osjećaju sukob između: onoga što jesu, onoga što smiju biti i onoga što društvo traži. To može dovesti do identitetske zbunjenosti, samoprezira, skrivanja života, paničnih stanja, depresije, bijesa prema sebi ili drugima.
Što je rješenje?
Ne anarhija i ne život bez granica. Nego društvo koje spaja slobodu i odgovornost, vrijednosti i suosjećanje, granice i razumijevanje, tradiciju i ljudskost, moral i psihološko zdravlje.
Konzervativno društvo ne razboljeva želje samo zato što je konzervativno. Razbolijeva ih onda kada čovjeka uči da se srami onoga što je prirodno i ljudsko.
Kad se želje demoniziraju, ljudi ne postaju čišći, često postaju slomljeniji, skriveniji i nesretniji. Zdravo društvo ne pita samo “što je dopušteno”, nego što čovjeku treba da ostane živ iznutra.
Pripremio Toni Eterović
