Serija SABLJA je urnebesno gledana u cijeloj regiji. Glavni i neposredni tjelohranitelj ubijenog premijera Đinđića Milan Veruović nije niti konzultiran iako je imao silna saznanja od scenarista serije SABLJE. Za nekoliko medija TV KURIR, TELEGRAF, BLIC TV, K1 traži se razotkrivanje. Mnogi već sumnjaju da su najbliži ministri nekoliko njih u ime premijera odlazili u Šilerovu ulicu kod Zemunskog klana, uživali, sa JSO i trgovali. Kada je stigao nalog HAAGA da se mora uhititi Slobodan Milošević i isporučiti u HAAG, nastali su prosvjedi i narod se podjelio. Zapravo HAAG je smatrao da je srbijanski narod taoc Miloševića koji je izazvao ratove u Hrvatskoj, BIH i na Kosovu. Deset godina Srbija je bila zemlja straha i nesigurnosti gdje je beogradski asfalt svaki dan bio pun egzekucija u Srbiji a policija nemoćna. Ubijani su policajci, generali, politički protivnici i novinari. Brojne otmice i kaos. Obračuni koji su zapravo bili strah Srbije.
Kako je Đinđić pobjedio na izborima odlučio se na radikalni potez sa svojom vladom i okružio vojskom vilu Slobodana Miloševića na Dedinju, no nitko se nije usudio ući jer je osiguranje otvorilo vatru. Iako je narod prijetio, drugi su zazivali ga ubojicom, JSO Milorada Ulemeka Legije je dobila ovlasti da upadne u vilu, sukobi se sa tjelohraniteljima Miloševića i uhite ga, pa isporuče. Puškaranja i ranjenih je bilo, Ulemek znajući da postaje značajan čovjek traži sebi ustupke, ali izvršava uhićenje. Zanimljivo je da je šef specijalne jedinice imao 8 razreda škole i tečajeve koji su ga pretvorili u najjačeg specijalaca i kriminalca Srbije. Toliko se osokolio uživajući ugled uhićenja Miloševića, da su mnogi ministri se počeli družiti sa Legijom, a Legija je sa mafijom Zemunskog klana izradio plan kako dati određene uvjete koje Đinđić nije htio prihvatiti. Đinđić je doživio strašnu sudbinu, koja je bila izuzetno organizirana, kako bi “netko novi preuzeo vlast” iz vlasti Đinđića.
Veruović kaže: “Premijera Đinđića su pokazali kao izgubljenog lika u vremenu i prostoru što on nije bio. Sutkinja Nata Mesarević je presudila Legiji i cijeloj skupini, rekavši nesvjesno dobili smo presudu. A to znači da je odluka donesena bez pravih krivaca. Istraga nije dovršena nego zaključena onoliko koliko je trebalo da se zaključi, a to nije dovoljno. Mediji su glavni pokretači u svemu: trenutka, vremena, progona i ishoda. Ljudi ne shvaćaju da kada novinari odrede se odstrijeliti nekoga da više sud nije bitan i sa tim se nije igrati. Meni je simbol reperstva bio Puff Daddy, no nisam mogao pomisliti da će se desiti ovako nešto šokantno u svijetu gdje je na red došla jedna cijela glazbena i flimska svjetska scena. Tako vjerujem doći će na red da se otkriju pravi nalogodavci ubojstva premijera.”
Vojislav Šešelj tvrdi da je Đinđića ubila strana tajna služba i skupina domaćih kriminalaca.
Kardiokirurg Miljko Ristić također je iznosio kako je srce premijera držao u rukama, ali bilo je silno krvarenje , reanimiran je više puta, spajali su ga na dvije linije transfuzije krvi na litre, da koliko god su mu vraćali krvi, on je sve više krvario, a na desetine komada je jetra raznesena. “Nije to bila jedna rana, to je bilo strašno i sve je krvarilo. Bilo je 400 svjedoka ali ja kao akter nikada nisam pozvan da svjedočim. To je potpuno čudno. Njih dva su upucani sa različitim oružjima. “ – zaključio je Ristić.
