Ratko Mladić bio je najmoćniji general predsjedniku republike Srpske tada u stvaranju Radovanu Karadžiću. Srpska se mogla stvoritii samo silom, genocidom i ubijanjem po Bosni i Hercegovini. Karadžić je donosio odluke uz predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Nakon raspada Jugoslavije zločinački um je na silu pokrenuo krvoproliće u BIH i Hrvatskoj, želeći nikada dokazano stvoriti Veliku Srbiju. Volja ostatka građana bila da se države osamostale. Jedna je činjenica NIKADA IM NIJE DOKAZANO KOLIKO SU ŽIVOTA UGASILI, UNIŠTILI I MRŽNJU POSIJALI.
….
Kako je napisao ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman: “Presuda Ratku Mladiću Žalbenog vijeća Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove je nažalost čin jedne zakašnjele pravde. Iako je prošlo puno godina od počinjenja najtežih zločina, koje su pod njegovim vodstvom počinile jedinice JNA i bosanskohercegovačkih Srba, nijedna kazna ne može do kraja odražavati zločinačku narav velikosrpske politike čiji je Ratko Mladić bio jedan od izravnih provoditelja.
….
Brojni su zemljopisni toponimi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upisani u osobnu kartu zločinačkog djelovanja Ratka Mladića i jedinica pod njegovim vodstvom: Knin, Kijevo, Škabrnja, Nadin, Drniš, Šibenik, Sarajevo, Bihać, Žepa, Foča, Srebrenica, … Ta su sela i gradovi osjetili što znači nečovječno postupanje, rane su još svježe, stoga teško možemo reći da će pravda ikada biti zadovoljena. Što se tiče Republike Hrvatske i hrvatskog naroda, možemo, nažalost, zaključiti kako naše patnje i žrtve tijekom ovog suđenja nisu dobile nikakvu satisfakciju.
….
Jedinu utjehu u ovoj presudi možemo pronaći u činjenici da je već nekoliko puta presuđeno zločinačkoj velikosrpskoj politici, a čija je nesumnjivo jedna od glavnih personifikacija bio baš ratni zločinac Ratko Mladić. Kada s povijesne distance još jednom sagledamo događaje 1990-ih, ono što je sigurno jest da možemo itekako biti ponosni na našu časnu borbu za neovisnu i demokratsku Republiku Hrvatsku i sva strateška politička postignuća, kao i svjesni potrebe očuvanja svih ostvarenih nacionalnih i osobnih sloboda u našoj domovini Hrvatskoj.”
…..
RATKO MLADIĆ UŽIVA PUCAJUĆI PO GORAŽDU.
Ratko Mladić nedvosmisleno je sudjelovao u provedbi genocidne politike predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, ubijajući sve što hoda od Bijeljine, Srebrenice, Zenice, Sarajeva, do Vukovara i Knina…..no nije bio sam. I mnogi se gradovi i sela nisu spomenuli u ratu koji je nametnut Hrvatskoj okupacijom također teritorija koji su se danas trebali zvati Srpska krajina. BIH je stradala većinom od bosanskih Srba i nešto Hrvatska iz osvete i psihoze koji su uvučeni u rat. Kako? Tako što je osim plana Srpske nastao i plan Srpske krajine u Hrvatskoj. Republika Srpska Krajina, je bila okupirana srpska paradržava unutar Hrvatske, formirana tijekom 1991. okupacijom dijelova Hrvatske koje je milicija predvođena Kninskim Srbinom Milom Martićem i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom udružila snage podržane od Miloševića. Okupirani su Knin, Kijevo, Vrlika, Drniš, Benkovac, Kijevo, Obrovac, Gračac, Udbina, Plitvice,Korenica, Slunj, Petrinja, Pakrac, Novska, Okučani…..
….
Iz SAO krajine su Martićevci pucali po Dalmaciji, Šibeniku, Zadru te ostalim gradovima uz obalu. Pucalo se i prema Sinju, no osim Mile Martića koji je imao plan presjeći granicu Hrvatske koridor, tu je došao i Ratko Mladić da minira Peruču. Tijekom operacije Maslenica, pobunjeni Srbi su kao odmazdu za oslobađanje Maslenice minirali branu Peruća.Zahvaljujući britanskom UNPROFOR-cu Marku Nicholasu Grayu, koji je tijekom kolovoza 1992. godine samoinicijativno u dva navrata pustio vodu kroz pomoćne kanale čime je razina vode u jezeru pala za 4 metra, brana nije popustila, a hrvatske su snage odmah nakon detonacije krenule u oslobađanje brane. Nakon oslobođenja brane, brana je zatrpavana i osiguravana da ne bi došlo do proboja čime bi se ispustio vodeni val od 460 milijuna prostornih metara vode koji bi potopio sva naselja koja se nalaze nizvodno uz rijeku Cetinu.
RATKO MLADIĆ I MILE MARTIĆ IZ SAO KRAJINE SU TUKLI PO HRVATSKOM STANOVNIŠTVU.
U operaciji je oslobođena brana Peruća i okolna naselja oko nje u površini od 140 četvornih kilometara. Potopilo bi se više od 20.000 ljudi. Mladić je aktivirao eksploziv ali nije bio dovoljno jači od zida niti je bilo dovoljno visoka voda da se tragedija dogodi strahota. Martić vođa srpske milicije (hrvatski Srbin iz Knina) upotrijebili su silu JNA, Arkanovu vojsku tigrove i ostale paravojske kako bi spasili sve što se spasiti da.
Vukovar je JNA pregazila sa Šljivančaninom, da bi iz Knina upravo Mile Martić naredio granatiranje Zagreba i Banskih dvora kako bi ubili i predsjednika Tuđmana. U Zagrebu je poginulo osam građana, paralelno JNA je tukla po Dubrovniku, Splitu, Šibeniku. KOS koji je služio Jugoslaviji do zadnjeg trenutka sa informiranjem o neprijateljima a to su bili svi poklonici Hrvatske. Upravo KOS i JNA pod vodstvom imotskog pravoslavca generala Veljka Kadijevića koji je živio u Beogradu, su sudjelovali na temelju informacija KOSA u Vukovaru, Osijeku, te tukli iz brodova po gradovima
Istraživačko dokumentacioni centar Sarajevo procijenio je ukupan broj ubijenih i nestalih ljudi u općini Foča na 2707, od toga je ubijenih 1513 bošnjačkih civila i 155 srpskih civila. Uz to su vlasti Republike Srpske uspostavile su nekoliko mjesta gdje je stotine žena silovano. Za to su mnogi oficiri i vojnici Republike Srpske kao i ostali učesnici bili optuženi i osuđeni. 21.000 Fočana je pobjeglo iz grada a njihove kuće su kao i džamije postale ruševine. Pokolj u Prijedoru odnosi se na niz ubojstava i ratnih zločina, te etničko čišćenje od oko 50.000 nesrpskih stanovnika koje su počinili JNA i srpska paravojska Ratka Mladića u okolici i u samom Prijedoru 1992. Po masovnosti, to je drugi najveći masakr u ratu u Bosni, nakon genocida u Srebrenici. Osim Srebrenice, Sarajeva u obruču, Zenice i Tuzle bilo je mnoštvo sela i gradova koji su razoreni do temelja i etnički istrijebljeni. Sarajevo je bilo pod stalnim razaranjem pomahnitalog psihijatra Karadžića. Mladić, Karadžić kao ni Milošević nisu za to odgovarali. Većina izbjeglica sklonila se u Dalmaciji.
MILOŠEVIĆ, MLADIĆ, KARADŽIĆ ARHITEKTI MRŽNJE U JUGOSLAVIJI
Američki predsjednik Joe Biden bio je jako upoznat sa stanjem bivše Jugoslavije kao tadašnji general koji je osobno bio dezinformiran dok nije došao na teren. Unprofor je u Srebrenici i u mnogim gradovima pokazao Europsku nedoraslost i sudjelovanje za što su i osuđeni u svom HAAGU. BIH i Hrvatska trebale su biti dvije velike klaonice a to su dijelom i postale. Najveća tragedija za mješane brakove, djecu koja danas ne žele biti opterećena ratom, nego širiti ljubav i mir. Da se ne gleda nikada više tko je na kojoj strani, da mnogi nikada neće zaboraviti jer su mnogo izgubili ali oni koji mogu će nastaviti suživot bez mržnje. Rat je donio svima mrtve i rane, neki su i uspjeli oprostiti.
…..
KADIJEVIĆ U INTERVJU PRIJE SMRTI REKAO DA JE MOGAO SA JNA DA UZORE CIJELU SLOVENIJU I HRVATSKU, ALI TO NIJE BIO NJEGOV CILJ NEGO DA SE SPASI JUGOSLAVIJA. KADA JE VIDIO DA VIŠE NIŠTA NIJE POD NJEGOVOM KONTROLOM, UTEKAO JE U RUSIJU.
….
Hrvatska vojska imala je za neprijatelja moćnu JNA silu i paravojske. Najmoćniji general i zapovjednik JNA Veljko Kadijević (Imotski pravoslavac u Beogradu) bio je uvjereni Jugoslaven, primao je od tajne policije KOS iz Hrvatske podatke gdje treba tući nesrpsko stanovništvo. JNA je sravnila Vukovar i cijelu Slavoniju,
razarala je Dalmaciju od Zadra preko Šibenika, Splita, Sinja, Dubrovnika. Lika i Gospić su bili također mete u kojima se krvarilo, Karlovac, Zagreb, Sisak, Petrinja….odgovorni Kadijević ima sasvim čudnu verziju. “Ja više nisam znao kome JNA odgovara i koga sluša te od koga štiti Jugoslaviju. Radilo se svašta bez moga znanja. Morao sam napustiti mjesto.”
…..
Kada su počeli pokolji Kadijević se dao u bijeg u Moskvu. U jedinom intervjuu prije smrti najmočniji Hrvat Jugoslavenske vojske koja je tukla po Hrvatskom stanovništvu iznio je da je on bio komadant i da je rukovodio iz Beograda. Da su mu davali lažne podatke. Da nije znao ni za Vukovar ni Dubrovnik jer bi to spriječio. Da je iskorišten prljavo od Miloševića i da više nije znao koga JNA zastupa. U intervjuu je iznio da nikada nebi dozvolio Šljivančaninu i ostalima Vukovar ni Dubrovnik te su ga lažno fribirali jer JNA je trebala isključivo sačuvati Jugoslaviju. U prilog Kadijeviću ide više od deset svjedoka koji su tvrdili da nije imao hrabrost udariti po Sloveniji jer ga je general JNA Zvonko Jurjević tražio dozvolu da avijacijom napadnu Sloveniju pošto se želi odcjepiti i stvaraju se pobunjenici. Kadijević je pitao Zvonka hoće li stradati civili u napadu? Zvonko mu je rekao pa neće moći bez poginulih. Kadijević mu je na to rekao e onda ne može vojska se upotrijebiti. U svom prvom i posljednjem intervjuu 2007. Godine za RTS i HTV je izjavio da on i Armija JNA nisu činili nikakav zločin ni prema kome već je to sve bio “pokusaj” obrane zemlje. Da smo htjeli, mogli smo da uzoremo i Sloveniju i Hrvatsku za 24h, ali to nije bio cilj. Bio je cilj da se sve smiri sa sto manje žrtava i da ne krećemo sa raketama i teskim oruzjem na svoj narod jer to vodi u propast.
VELJKO KADIJEVIĆ PRVI ČOVJEK JNA
Kadijević je kaže shvatio da mir nije bio cilj ni Miloševića ni drugih strana jer je nacionalizam bio jak na sve strane da je sve mirisalo na rat. U pocetnom ratnom vihoru 1991. general Veljko Kadijevic je djelovao potpuno dezorijentirano, a tijekom oruzanih pobuna sklopio je 16 primirja u Hrvatskoj gdje je napravio katastrofalne greske. JNA se raspadala svakim danom, a general-armije Veljko Kadijevic 06.01.1992. godine podnosi ostavku na mjesto saveznog sekretara za narodnu odbranu. Kao da je trazio neki razlog samo da se skloni jer je vidio da gubi konce i do čega je sve dovelo njegovo nedjelovanje. Ostavku je podnio u jeku ratnih zbivanja, navodno zbog pogorsanog zdravstvenog stanja sto mu niko nije povjerovao, da bi se sklonio i u Rusiju. Vojarne su se pomalo oslobađale.
…..
Radovan Karadžić jedna je od rijetkih osoba koje su proglašene krivima za genocid. Bio je odgovoran za masakr muškarca, žena i djece tijekom genocida u Srebrenici i pomogao je u provođenju opsade Sarajeva i nemilosrdnih napada na civile. Radovan Karadžić (rođen 19.6. 1945.) je 20. 03. 2019. pravomoćno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid i druge zločine počinjene u BiH između 1992. i 1995. godine.
Koliko su ljudi ubili i mržnje posijali, pravda je je suviše mala riječ, a visoki tlak koštao je života u zatvoru Slobodana Miloševića prije nego mu je presuđeno.
Marko Matković
