Sammy Gravano: između priznanja, moći i nedorečenog kajanja
Uspon čovjeka koji je živio bez granica
Sammy Gravano, poznat kao “Bik”, bio je jedan od najmoćnijih ljudi, mafijaš unutar Gambino crime family tijekom 1980-ih.Kao bliski suradnik John Gottia, sudjelovao je u vrhu organiziranog kriminala u Sjedinjenim Državama.
Njegova karijera uključivala je sve ključne elemente mafijaškog života: reketiranje, kontrolu poslova, iznude i što je najvažnije nasilje. Gravano je pred sudom priznao sudjelovanje u čak 19 ubojstava, čime je postao jedan od rijetkih visokorangiranih mafijaša koji je tako otvoreno govorio o vlastitoj ulozi u krvavim obračunima. FBI ga je naveo da bude pokajnik.
Život u kojem je nasilje bilo “posao”
Za Gravana, nasilje nije bilo iznimka bilo je sastavni dio svakodnevice. U vlastitim iskazima često je opisivao ubojstva kao “dio posla”, nešto što dolazi s hijerarhijom i pravilima mafije. U tom svijetu, lojalnost se dokazivala djelima, a izdaja se kažnjavala smrću.
Takav pogled na život pokazuje specifičnu “privatnu etiku” mafijaškog miljea: sustav vrijednosti u kojem su brutalnost i poslušnost važnije od zakona ili univerzalnog morala. Gravano nije skrivao da je dugo prihvaćao taj kodeks bez preispitivanja.
Trenuci kad je doznao da mladi zbog njega čine suicide, uzrokovali su mu sve nesreće života
Prema odvjetniku kojem je privatno otkrio da je svjesno reketom potakao na suicid puno mladih, iznio je da se smatra nulom od čovjeka i da to Bog ne može niti jednom reketaru oprostiti. Da su to neoprostivi grijesi koji nose vječna prokletstva jer su uništili obitelji za par tisuća dolara. Potpuno je uvjeren da Bog u kojeg vjeruje ne može mu dati milost za monstruoznost, jer mu se sve u životu vraća i danas do 81. godine.
“Uništio sam djecu, svatko tko to uzrokuje ima pakleni život i sve se okrene protiv njega. Nisam dao da vrate, htio sam da budu robovi, strašio ih i pucali su. Sada ja umirem a ne mogu umrijeti a sva moja obitelj pati. To se događa svima koji ne raskrste sa time za vijeke vjekova. Ne može ti Bog oprostiti ono što nije obitelj djece.” – zaključio je i dodao da svaki mafijaš može poštenije i časnije.
Preokret: svjedok protiv vlastitog svijeta
Početkom 1990-ih dolazi do dramatičnog obrata. Gravano odlučuje surađivati s vlastima i svjedoči protiv Johna Gottija. Njegovo svjedočenje bilo je ključno za Gotti-jevu osudu, ali i za razotkrivanje unutarnjeg funkcioniranja mafije.
Taj čin mnogi su tumačili kao izdaju, ali i kao prvi korak prema distanci od vlastite prošlosti.
Privatna etika: između priznanja i opravdavanja
Ključno pitanje ostaje: je li se Gravano doista pokajao? U svojim kasnijim intervjuima i javnim nastupima, Gravano jest:
- priznavao odgovornost za nasilje
- govorio o emocionalnoj praznini tog života
- priznavao da mafija uništava obitelji i odnose
Međutim, njegova “etika” ostaje ambivalentna.
- priznaje da je život kriminala ostavio posljedice
- govori da je bio emocionalno otupljen
- povremeno izražava žaljenje zbog nekih odluka i žrtava
- često opisuje ubojstva kao nužnost ili “pravila igre”
Čovjek između dva svijeta
Sammy Gravano ostaje figura između priznanja i opravdavanja. Za razliku od nekih mafijaških pokajnika koji jasno odbacuju svoju prošlost, on:
- priznaje što je učinio
- razumije posljedice
- ali nikada u potpunosti ne napušta logiku svijeta iz kojeg dolazi
Njegova priča zato nije klasična priča o pokajanju nego o čovjeku koji je progovorio o zločinima, ali ih nikada nije potpuno moralno raskrstio. Njegovi osobni poznavatelji tvrde da Gravano ne oprašta sebi ali to nikada javno nije smio priznati. Istakao je da obožava gledati Kuma i da ga je scenarist Mario Puzo pisao izravno iz hijerarhije pa i oduševio.
Osuđen je na zatvor pa otvorio sve karte na sudu
Godine 2001. Gravano i njegov sin Gerard optuženi su po istim optužbama savezne vlade. Godine 2002. Gravano je u New Yorku osuđen na d20 godina zatvora. Mjesec dana kasnije, u Arizoni je također osuđen na 19 godina zatvora uz istodobno pokretanje kazne. Osim toga, Gravano je osuđen na doživotni nadzorni pust i novčanu kaznu od 100.000 dolara. Pušten je 2017.
Na dan izricanja presude 1994. godine, savezne vlasti izjavile su da je, kao rezultat Gravanovog svjedočenja, bilo “37 osuđujućih presuda, devet osoba čeka suđenje, osam osoba je istupilo iz sindikata kao rezultat Gravanove suradnje.” Također su rekli da je Gravano neizravno odgovoran za još više osuđujućih presuda, jer su njegovi postupci potaknuli druge da postanu svjedoci protiv mafije.
Otkucao je Gottya jer su mu pustili snimke gdje ga planira smaknuti
Najvažniji motiv za izdaju je bio dokaz FBI koji mu je dao da posluša snimke na kojima John Gotti. Okrivljuje Gravana za zločine i pokušava sebe prikazati “čistim”. Gravano je zaključio da su sva pravila već prekršena. U mafiji je to najveća izdaja. Gravano često naglašava: mafija ima pravila (barem u teoriji) i vođa mora štititi svoje ljude
Kad je shvatio da Gotti to krši rekao je da je “kodeks mrtav” i da više nema razloga biti lojalan.
Pripremio Toni Eterović
