U svakodnevnim odnosima često susrećemo ljude koji djeluju izrazito šarmantno, društveno vješto i uvjerljivo. Nekad su to osobe koje svi vole, koje uvijek imaju “informaciju više”, koje znaju kako pridobiti pažnju i oblikovati atmosferu u grupi. No iza tog prividnog društvenog talenta ponekad se krije jedan vrlo star obrazac: zavadi pa vladaj.
Zavadi pa vladaj manipulatori
Takvi ljudi rijetko otvoreno napadaju. Njihovo oružje su suptilnost, insinuacija, trač, poluinformacija i emocionalno usmjeravanje drugih ljudi jednih protiv drugih. U početku to može izgledati bezazleno čak zabavno. No posljedice s vremenom postaju ozbiljne: urušavanje povjerenja, pucanje odnosa i stvaranje atmosfere u kojoj više nitko nije siguran kome vjerovati.
Francuski sociolog i filozof Pierre Bourdieu govorio je kako društvena moć često ne djeluje silom nego kroz kontrolu percepcije i simbolički utjecaj. Drugim riječima, osoba ne mora imati formalnu moć da bi upravljala grupom dovoljno je da uspješno upravlja informacijama, emocijama i međuljudskim odnosima.
Manipulatori djeluju normalno
Upravo zato manipulatori često djeluju vrlo “normalno”. Oni ne izgledaju kao negativci iz filmova. Često su:
- komunikativni,
- šarmantni,
- društveno aktivni,
- emocionalno inteligentni,
- pa čak i prividno brižni.
No iza toga zna postojati stalna potreba za kontrolom društvene dinamike. Manipulator želi biti onaj koji zna više, koji određuje tko je “dobar”, a tko “problem”, tko pripada grupi, a tko postaje meta.
Zanimljivo je da mnogi koji slušaju takve priče ne shvaćaju da i sami postaju dio mehanizma manipulacije. Ljudi često misle da su samo promatrači ili “upućeni”, no već samim prihvaćanjem i širenjem dezinformacija sudjeluju u stvaranju nepovjerenja. Upravo na tome takav sustav opstaje na ljudskoj potrebi da budu uključeni, važni ili emocionalno sigurni unutar grupe.
Manipulacija donosi kratkoročni osjećaj moći
Njemački sociolog Niklas Luhmann smatrao je da je povjerenje temelj svakog stabilnog društvenog odnosa. Kada komunikacija postane zasićena manipulacijom i skrivenim igrama, društveni sustav počinje pucati iznutra. Ljudi postaju oprezni, emocionalno zatvoreni i nesigurni.
Paradoks manipulacije jest u tome što ona kratkoročno može donijeti osjećaj moći, ali dugoročno često vodi izolaciji. Osoba koja godinama koristi podjele kao alat polako uništava vlastitu sposobnost za iskren odnos. Jer ako stalno stvara nepovjerenje među drugima, s vremenom više ni sama ne zna kome može vjerovati.
Manipulatori upadaju u svoj izmet
Mnogi manipulatori toga nisu ni potpuno svjesni. Neki su takve obrasce naučili u obitelji, neki u poslovnom okruženju, a neki kroz društvene strukture koje nagrađuju dominaciju i “pobjedu pod svaku cijenu”. Američki sociolog Erving Goffman pisao je kako ljudi u društvu često igraju uloge i upravljaju dojmovima koje ostavljaju na druge. Kod manipulatora ta potreba za kontrolom dojma može postati način života.
No dugoročno postoji cijena:
- odnosi postaju površni,
- bliskost nestaje,
- povjerenje slabi,
- a osoba ostaje zarobljena u stalnom održavanju vlastite slike.
Zato se često događa da ljudi koji su godinama “vladali” društvenim igrama na kraju ostanu emocionalno izolirani. Ne zato što su izgubili moć, nego zato što su izgubili autentičnost.
Zdravi odnosi ne trebaju tajne saveze
Suprotno tome, zdravi odnosi ne temelje se na kontroli nego na jasnoći. Oni ne trebaju tajne saveze, prikrivene sukobe i emocionalne manipulacije. Temelje se na direktnoj komunikaciji, odgovornosti i sposobnosti da se problemi rješavaju bez uništavanja drugih ljudi.
U vremenu kada su trač i dezinformacija postali gotovo društvena valuta, možda najveća snaga više nije sposobnost upravljanja ljudima nego sposobnost ostati iskren, stabilan i ne graditi vlastitu vrijednost na rušenju tuđih odnosa.
Toni Eterović
