Brojni poznati ekonomisti, sociolozi i filozofi pokušavali su objasniti zašto se bogatstvo i moć kroz povijest koncentriraju u rukama manjine dok većina ljudi radi za sustav koji ne kontrolira. Ne postoji jedno jedino objašnjenje, ali nekoliko svjetski poznatih autora posebno se istaknulo.
Kapital raste brže od plaća
Francuski ekonomist Thomas Piketty postao je globalno poznat nakon knjige Capital in the Twenty-First Century. On tvrdi da kapital i bogatstvo prirodno imaju tendenciju koncentracije jer bogati kroz: nasljedstvo, ulaganja, nekretnine, kapital i politički utjecaj, mnogo lakše povećavaju svoje bogatstvo nego obični radnici kroz plaću.
Piketty pojednostavljeno kaže: “Kapital raste brže od plaća.” Onaj tko već ima novac, tvrtke, zemlju, dionice, mrežu ljudi, lakše stvara još više novca nego netko tko živi samo od rada.
Marx smatra da većina nepravedno radi kako bi preživjela
Slične ideje imao je i Karl Marx još u 19. stoljeću. Marx je smatrao da društvo prirodno stvara podjelu između: vlasnika kapitala i radničke klase koja prodaje svoj rad. On je tvrdio da sustav omogućuje manjini da kontrolira sredstva proizvodnje, dok većina radi kako bi preživjela.
Naravno, mnogi se ne slažu s Marxom u svemu, ali njegova analiza moći kapitala i danas snažno utječe na rasprave o nejednakosti.
S druge strane, ekonomisti poput Milton Friedman branili su kapitalizam tvrdeći da slobodno tržište ipak omogućuje inovacije, razvoj i mogućnost da sposobni ljudi uspiju bez obzira na podrijetlo. Po toj logici, bogatstvo nije samo rezultat privilegija nego: rada, rizika, sposobnosti, poduzetništva i inovacija.
Sreća, društvo i okolnosti
No čak i mnogi kapitalistički ekonomisti priznaju da početne pozicije nisu jednake za sve. Danas sociolozi često govore o “mreži privilegija”. Neki ljudi od rođenja imaju bogatu obitelj, obrazovanje, veze, sigurnost, kapital, kontakte i mogućnost neuspjeha bez propasti.
Drugi kreću bez ičega i svaka pogreška ih može uništiti.
Poznati američki investitor Warren Buffett jednom je rekao da je imao ogromnu sreću što se rodio u društvu i okolnostima koje su mu omogućile razvoj talenata. Time je želio pokazati da uspjeh nije uvijek samo pitanje individualne genijalnosti nego i vremena, države, prilika, obitelji i okruženja.
Bogati ne prenose samo novac nego i društvene kontakte
Velik utjecaj na ovu temu imao je i sociolog Pierre Bourdieu koji je tvrdio da bogati ne prenose samo novac nego i društvene kontakte, samopouzdanje, obrazovanje, kulturne obrasce i pristup elitnim krugovima.
Zato djeca bogatih često imaju mnogo veće šanse za uspjeh čak i kada nisu nužno talentiranija od drugih.
Ipak, većina ozbiljnih ekonomista upozorava da stvarnost nije potpuno crno-bijela. Nisu svi bogati ljudi zli niti su svi siromašni ljudi neuspješni zbog sustava. Postoje sposobni poduzetnici, inovatori, kreativci, ali i velike strukturalne nejednakosti.
Možda je najveća istina negdje između: svijet nije potpuno pravedan niti potpuno zatvoren.
Neki ljudi uspiju zahvaljujući talentu i radu.
Neki zahvaljujući privilegijama.
A mnogi sposobni nikada ne dobiju priliku kakvu zaslužuju.
Upravo zato pitanje nejednakosti i dalje ostaje jedno od najvećih pitanja modernog društva.
Toni Eterović
