Politički potres u Srbiji mogao bi otvoriti pitanje koje se godinama izbjegavalo: koliko je ljudi dobilo direktorske funkcije, koliko se medija održavalo političkom podrškom i koliko je cijeli sustav ovisio o Aleksandru Vučiću? Navodi se da su momentalno mediji bili neodrživi bez njega osobno a sada je i unutar svog štaba doživio izdaje i bijeg. U Srbiji se nitko nije nadao da postoji preko dva milijuna drugačijeg mišljenja jer javnost u regiji to nije mogla znati medijski.
U Srbiji se sve glasnije govori o velikim promjenama unutar državnih i gradskih poduzeća. Nova vlast najavljuje obračun s političkim kadroviranjem i smjene ljudi koji su, prema njezinim tvrdnjama, direktorske i rukovodeće pozicije dobivali prvenstveno zahvaljujući Aleksandru Vučiću i njegovoj političkoj strukturi.
Nestali SNS ljudi koji su plaćali medije, ugašene redakcije, Mitrović želi prodati TV PINK
Spominje se čak 10.000 mogućih otkaza i smjena ljudi koji su godinama bili dio sustava vlasti. No, posebno je zanimljivo što se istodobno pojavljuju najave o mogućem gašenju medija i otpuštanju novinara i zaposlenika. Željko Mitrović je javno iznio da se mora odreći 20 novih projekata koje je jako volio i da daje momentalno 150 otkaza, a više od 1000 će usljediti u cijeloj grupaciji. Ovo dokazuje da plaće nisu dolazile komercijalnim putem nego izravno od Vučićevog štaba.
Televizija Pink, Informer, Kurir, Blic, Hype, K1, Alo i Tanjug, kao i još MNOGO medija, spominju se u kontekstu mogućih promjena, financijskih problema i otpuštanja. Ako medij ne može opstati bez političke vlasti, koliko je onda doista bio neovisan? Strašno je da su građani ratovali sa 90% medija i ispada da smo svi živjeli u iskrivljenoj stvarnosti. Samo je čudo da su ovoliki pojedinci pobjedili Vučićevu Srbiju.
Upravo tu počinje ozbiljno pitanje za srpsko novinarstvo. Mjesečne plaće, financiranje i poslovanje medija ne bi smjeli ovisiti o tome tko sjedi u političkom vrhu države. Medij koji ovisi o političkom centru moći teško može biti slobodan kada treba kritizirati upravo one koji ga financijski održavaju.
Agencija za elektroničke medije pod povećalom
Novi politički akteri otvaraju i pitanje rada regulatornih institucija, posebno Agencije za elektroničke medije, odnosno tijela nadležnog za elektroničke medije u Srbiji.
Iznesene su optužbe da je regulator svojim odlukama omogućavao pristrano i nezakonito emitiranje pojedinih televizijskih i radijskih programa. To su ozbiljne tvrdnje koje zahtijevaju neovisnu provjeru, transparentnost i odgovornost institucija.
Ako je regulator godinama dopuštao da pojedini mediji imaju povlašten položaj, dok su drugi bili izloženi pritiscima i ograničenjima, onda se ne radi samo o medijskom problemu. Radi se o pitanju demokracije i jednakih uvjeta za sve.
Vučićevi ljudi sada strahuju za vlastite pozicije
U Srbiji se osjeća nervoza među ljudima koji su godinama bili dio političkog sustava Vučića. Neki od njih, prema javnim istupima i medijskim izvještajima, počinju se ograđivati od politike kojoj su donedavno davali podršku.
Kada se promijeni politički vjetar, mnogi se odjednom počnu prisjećati vlastite neovisnosti. Oni koji su godinama šutjeli, podržavali sustav ili koristili njegove privilegije sada se mogu naći pred pitanjem osobne i profesionalne odgovornosti.
No, ne smije se zaboraviti da političke promjene ne bi smjele značiti osvetu. Potrebni su zakonitost, transparentni natječaji, neovisne institucije i jednaki kriteriji za sve.
Oporba je platila visoku cijenu, a studenti promijenili političku sliku Srbije
Posebno je bolno što je srpska oporba godinama plaćala visoku cijenu političke borbe. Dok su se pojedinci borili za prostor u javnosti, mnogi građani živjeli su pod pritiskom, u strahu i neizvjesnosti. Javnost nije mogla zamisli da će 2.200.000 ljudi glasati protiv Vučića.
Regija je dugo imala dojam da se politička scena Srbije svodi na jedno ime – Vučića. Izvan Srbije mnogi nisu poznavali ljude koji su stajali iza studentskog pokreta, njihove identitete, imena i prezimena, niti širinu njihove organizacije.
A onda su studenti postali politički čimbenik koji više nije bilo moguće ignorirati.
Pokazali su da Srbija nije samo Aleksandar Vučić, njegovi politički suradnici i mediji koji mu daju podršku. Postoje i mladi ljudi koji žele drugačiju državu, institucije koje odgovaraju građanima i društvo u kojem politička pripadnost ne određuje nečiju budućnost.
Najveći test za novu Srbiju neće biti samo smjena Vučićevih ljudi. Bit će to dokaz da se država može osloboditi političke kontrole, a da pritom ne stvori novi sustav privilegiranih.
Jer ako se nakon jedne političke dominacije uspostavi druga, građani nisu dobili promjenu koju su čekali. Dobili su samo nove ljude na starim pozicijama.
Luka Turudić
