Kako se zdravstvena anksioznost liječi prema vodećem svjetskom autoritetu
Hipohondrija, danas u struci poznata kao poremećaj anksioznosti vezan uz bolest (illness anxiety disorder), jedan je od najčešćih, ali i najpogrešnije shvaćenih psihičkih poremećaja. Osobe koje pate od hipohondrije često se doživljava kao „umišljene“, iako se u stvarnosti radi o intenzivnom i stvarnom strahu, a ne o izmišljanju simptoma.
Suvremena psihologija jasno pokazuje: hipohondrija nije problem tijela, nego načina na koji osoba tumači
tjelesne signale. Jedno ime se izdvaja kao ključni svjetski autoritet u razumijevanju i liječenju hipohondrije. On je
Paul Salkovskis.
Paul Salkovskis je britanski klinički psiholog, profesor i dugogodišnji praktičar u javnom zdravstvenom sustavu
Paul Salkovskis je britanski klinički psiholog, profesor i dugogodišnji praktičar u javnom zdravstvenom sustavu Ujedinjenog Kraljevstva (NHS). Povezan je sa University of Oxford, gdje sudjeluje u edukaciji kliničkih psihologa, istraživanju i liječenju najtežih anksioznih poremećaja.
Za razliku od mnogih teoretičara, Salkovskis desetljećima radi izravno s pacijentima, istodobno provodi znanstvena istraživanja, povezuje teoriju i stvarni život pacijenata. Upravo je on razvio najutjecajniji kognitivno-bihevioralni model zdravstvene anksioznosti, koji se danas koristi u kliničkim smjernicama diljem svijeta.
Njegova temeljna poruka glasi: „Hipohondrija nije strah od bolesti, nego strah od značenja tjelesnih osjeta i nemogućnosti potpune sigurnosti.“
Kako prema Salkovskisu nastaje fenomen hipohondrije?
Salkovskis hipohondriju ne vidi kao slabost ili poremećaj osobnosti, nego kao naučeni obrazac straha. Proces izgleda ovako: pojavi se normalan tjelesni osjet (ubod, pritisak, umor). Um ga katastrofalno protumači (“ovo je sigurno nešto ozbiljno”) Javlja se snažan strah. Osoba reagira ponašanjima sigurnosti: stalno provjeravanje tijela, ponovni liječnički pregledi, traženje uvjeravanja, opsesivno pretraživanje interneta
Strah se kratko smanji. Dugoročno se poremećaj još više učvrsti. Što se više osoba pokušava umiriti, to više hrani poremećaj.
Hipohondrija je mnogo češća nego što se misli. 3–6 % opće populacije ima klinički značajnu zdravstvenu anksioznost. Globalno se radi o stotinama milijuna ljudi u ordinacijama obiteljske medicine do 20 % pacijenata ima dominantno anksioznu, a ne tjelesnu bolest. Unatoč tome, poremećaj je često neprepoznat ili pogrešno tretiran.
Kakvi su pacijenti s hipohondrijom?
Salkovskis naglašava da se radi o ljudima koji su često: inteligentni i savjesni, odgovorni i empatični, skloni perfekcionizmu, osjetljivi na neizvjesnost s vrlo aktivnim “unutarnjim alarmom”. Nažalost ovakvim pacijentima je teško objasniti i rijetko tko na hitnoj pomoći može objasniti da nemaju ono što su uvjereni da imaju.
Oni zatrpavaju hitne pomoći sa umišljenim bolestima leukemije, raka, oni su čak uvjereni da to sve prolaze, no na hitnoj pomoći im se rijetko tko usudi reći da imaju bolest za psihijatrijski tretman. Takvi ljudi čak kažu kad osvjeste problem da su prošli deset najsmrtonosnijih bolesti a da ni jednu nisu imali.
Kako Paul Salkovskis pomaže u liječenju?
Salkovskis je razvio specifičnu formu kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) prilagođenu zdravstvenoj anksioznosti. Cilj terapije nije dokazivati pacijentu da je zdrav, nego: promijeniti odnos prema mislima, smanjiti stalno provjeravanje, naučiti tolerirati neizvjesnost
Terapija uči osobu da ne reagira automatski na svaku misao, prestane stalno slušati tijelo, dopusti strahu da dođe i prođe bez borbe. Većina pacijenata osjeti značajno poboljšanje u 12–20 terapijskih susreta.
Kako izgleda oporavak iznutra?
Oporavak ne znači da osoba nikada više ne pomisli na bolest. Znači da misao više nema autoritet, strah više ne upravlja ponašanjem, zdravlje prestaje biti središnja tema života. Ljudi koji se oporave često kažu: „Strah dođe, ali se sam smiri.“, „Više ne moram provjeravati.“, „Mogu živjeti bez potpune sigurnosti.“
Postoje li izlječeni hipohondri?
U velikom broju da. Istraživanja pokazuju 60–80% pacijenata postiže dugotrajno poboljšanje, mnogi se u potpunosti vraćaju normalnom životu, povremeni strah prepoznaju i ne hrane ga ponašanjima. Cilj nije savršena sigurnost, nego sloboda.
Hipohondrija je poremećaj straha, a ne tijela. Vrlo je česta, često pogrešno shvaćena, ali što je najvažnije
izuzetno dobro izlječiva. Rad Paula Salkovskisa pokazao je da se ljudi ne oporavljaju tako da uklone sve misli o bolesti, nego tako da prestanu živjeti pod njihovom kontrolom.
Oporavak ne znači život bez straha, nego život u kojem strah više ne vodi glavnu riječ.
Imperij tim
