Tonći Huljić koji je od rođenja prerastao granice Hrvatske i Balkana u glazbenom smislu za srbijanski Kurir je ogolio dušu. “Nisam imao ni brata ni sestru, tako da su moji roditelji bili potpuno posvećeni meni. A kada vam je netko predan, to znači da morate ići u puno škola. Proučavao sam sve i svašta. Prvo su me upisali u glazbenu školu, a na kraju sam išao paralelno u tri srednje škole, vjerovali ili ne. U Jugoslaviji se to zvalo usmjereno obrazovanje. Ne znam sjećaju li se mladi toga. Izabrao sam ići u glazbenu školu. Bilo nas je samo petero u razredu pa smo bili pripojeni umjetničkoj školi. Studirao sam slikarstvo i kiparstvo. Kad sam bio mlađi, crtao sam stripove i snimao animirane filmove. Bio sam prvak u Hrvatskoj i Jugoslaviji u njihovoj izradi. I danas ta ljubav ostaje i zato režiram sve spotove Magazina.” – izjavio je Huljić.
“Nikad nisam volio sviranje, koncerte i putovanja. Smatrao sam da je to gubljenje vremena. Devedesetih sam odlučio da dođe neko umjesto mene u grupu i svira. Magazin je ostao inkubator tih velikih karijera od Danijele Martinović, Jelene Rozge do Petra Graše. Grašo je došao da mene zamJeni u bendu, a danas mi je zet. Njega je poslije zamjenio moj sin Ivan. Danas ponekad i ja sviram, ali samo velike koncerte. Da danas počinjem karijeru, vjerovatno bih pisao rep i trep muziku. U pop muzici okvir vam je ljubav. Kako bih bio slobodniji u izrazu, nastao je bend Madre Badessa.”
Zapravo Madre Badessa može se reći da je Huljićeva potreba novog stvaranja u njegovim srednjim godinama. Inače nikada se nije do pedesete gurao u prvi plan već je djelovao iz pozadine, da bi očito poželio svoj talent istaknuti u prvi plan koji je značajno prihvaćen od publike. On je čovjek koji nešto voli ili ne voli, sa njim znaš na čemu si, ili je omiljen ili omražen, ali je poseban umjetnik. Otkrio je da mu je oaza za život na Krku. Napravio je u jednom selu kuću po svojoj mjeri. Lakše je povezan sa svijetom nego u rodnom Splitu. Ima avionsku pistu za bilo gdje, plažu i radni tempo a planira i studio. Otkriva da nije veliki navijač Hajduka ali bi volio da osvoji titulu.
Izjavio je da mu je danas najvažnija vjera u životu. “Danas mi je vodilja u životu vjera. Našao sam smisao i mir. Da sam osjetio boga ranije, vjerovatno bih se zaredio. Boga sam upoznao sa 40 godina. Sve što sam naumio sam do tada postigao. Počeo sam da se bavim biznisom iz dosade. Pisanje pjesama mi je dosadilo. Međutim, dobio sam nekoliko šamara u životu da treba da pišem muziku. Ko zna šta bi bilo da sam otišao u Los Anđeles 2002. godine. Propao mi je potpisan ugovor.” – doista smo doznali da Huljići tajno doniraju određene gladne obitelji na mjesečnoj bazi i traže od istih obitelji da to nitko ne zna. li i dobro se sazna.
Imperij, Kurir
