Brojni svjetski homoseksualci se smatraju uvrijeđeni kad bukne naslov da netko optužuje i izjednačava gay lobi i pedofilski lobi unutar same Crkve. Ono što građani trebaju znati da obična gay zajednica nije isto što i gay struktura unutar crkve koja se koristi zloporabom moći, korupcijom, vladanjem i prikrivanjem.
Nije isto ali u crkvenim strukturama se drže čvrsto
U suvremenim raspravama o krizi unutar Crkve, često se u istu rečenicu stavljaju “gay lobi” i pedofilija. Iako je s medicinskog, psihološkog i moralnog stajališta riječ o potpuno različitim sklonostima, u kontekstu crkvene institucije oni postaju dio istog problema – problema sustavne korupcije i zloupotrebe moći.
Različitost sklonosti: Orijentacija naspram zločina
Isti problem: Kultura tajnosti i “Omerta”
Gay lobi unutar Crkve ne predstavlja “društvo”, već interesnu mrežu. Kada članovi lobija zauzmu ključne pozicije, oni kadroviraju po ključu pripadnosti klanu, a ne po svetosti ili sposobnosti. Ta ista struktura “zatvorenih očiju” postaje idealan poligon za prikrivanje pedofila. Ako sustav štiti “svoje” zbog zajedničkih tajni, on će sakriti i najgore zločince kako bi očuvao vlastiti integritet.
Zajednički nazivnik je tajna
Bilo da je riječ o nedopuštenim odnosima među odraslima ili o gnjusnim činovima protiv djece, zajednički nazivnik je tajna. Ucjenjivost pojedinaca u tim strukturama sprječava provođenje pravde. Biskup koji je i sam dio lobija nema moralni autoritet niti slobodu kazniti zlostavljača, jer bi time ugrozio i vlastitu poziciju.
Oba problema bujaju u sjeni klerikalizma – uvjerenja da je kler iznad zakona i kritike naroda. Ta izolacija od vanjskog svijeta omogućuje da se korupcija (gay lobi) i patologija (pedofilija) tretiraju kao “unutarnja stvar” koju treba sakriti “za dobro Crkve”, što je najveća zabluda.
