Svakom čovjeku Bog da rodenje, uspon, put i odlazak prema kraju. Ja odlazim ne bojim se smrti. Bog zna trenutak. Znači ja i moja 1. generacija odlazimo a nemamo nasljednike kao sto smo se mi poklapali na starije pjevače sevdaha. Ne vidim zamjenu a volio bi da postoje u mom žanru. Ono sto je bio Safet Isović, Cune, Tozovac, Topalović, Saban Šaulić, ja…mnogo je talenata koji nisu se usmjerili. Iznio je za Kurir TV Seciranje i Prvu TV.
Miroslav je iznio za kolegu Tomu Zdravkovića suosjećanje i poštovanje, znajući da je Toma kojeg je on znao Tomo sam svojim stilom života uništio se. Ono što kaže i film o Tomi Zdravkoviću Ilić je znao izbliza:„Jako mi je žao tog čovjeka. Ako je iko mogao da napiše knjigu kako da ubiješ sebe, to je bio on. Volio sam ga. Jednom smo pričali i on meni a ti si onaj što pjeva o čobanicama i frulicama, da ce mi on napisati kulturnu pjesmu. Bio je jako svojeglav.“
Miroslav Ilić: Bio sam teški alkoholičar.
„Ja sam pijan zapalio ženi robu, jer je rekla da nema dovoljno robe. Imao sam probleme sa alkoholom, stvarnih, to je užas i to ne krijem. Nekada sam nestao iz kuće danima. Lječio sam se nekoliko puta, to je veliki problem koji sam pobjedio. 1989 sam zadnji put se opio.“ Alkohol je baš kako kaže budi najtamniji dio njega.
Miroslav Ilić: Nikada nisam pjevao ni Titu ni Miloševiću.
Nikada nisam jurio politiku, politika je jurila mene. A ja bi i pristao što me puno koštalo. Ma u politici nikad nisam bio član osim SKJ ali imam favorite. Moj zet je Šutanovac u Demokratskoj partiji ali više sam izgubio no zvale bi me i druge stranke da pjevam. Pjevao bi besplatno i onda neko ti zamjeri pjevam ovima ne onima. Nikad nisam pjevao ni Titu ni Miloševiću. Realno nisam bio član nijedne stranke moj zanat je muzika. Prvi sam nastupio u Hrvatskoj nakon rata i bilo je pobunjenika ali na koncert su dosli moji ljubitelji i nikad nije bilo problema.
Imperij, Kurir, Prva
