Kada se među klerom dogodi da jedan postane izabran i posebniji od drugih za mase, tada se većina njegove braće unutar crkve okrene protiv njega. Zapravo, sve više primjećujemo u našim crkvama kozmetiku koja je daleko od duhovnosti. Duhovnost nije racionalna i ona sama po sebi nadilazi sve ono u što smo vjerovali i nismo, ona je nepovezana sa znanošću, zapravo vjernicima je Bog iznad znanosti. Brojni loši pastiri nanijeli su sramotu crkvi u svijetu, što su imali veće titule to su bili bliži tami, pedofiliji, prikrivanju. Vodio ih je bolestan nagon i đavao. Mnogi vjernici su se pogubili u razdoru crkve 21.stoljeća no traže Boga.
Vjernici i ateisti mogu se družiti, međutim često će naići u raspravama na neka temeljna pitanja koja će ih razdvajati ukoliko nema poštovanja. Poštovanje je davno nestalo u većini crkve Hrvatske, ljudi ne mogu kriti razočarenje, no neki su ustrajniji u vjeri, nekima je čak sami Sotona dokazao da postoji Bog i da svo vrijeme nevjere je bila zabluda. Upravo takve spoznaje i svjedočenja sve više se šire iz malog mjesta u općini Prijedor, a to je Šurkovac (BIH). Da je malo nebi se ni znalo, čudesna ozdravljenja, životna rješenja događaju se kod jednog od najmoćnijih katoličkih iscjelitelja i egzorcista na Balkanu fra Ive Pavića.
Nismo htjeli uopće o ovome pisati, da nismo doživjeli još jedno u nizu svjedočenja na koje smo se naježili i zaplakali zahvaljujući velikom čovjeku koji nam je svjedočio.
Mogli bismo samo odmahnuti rukom da je prevara, no svjedoci koji odlaze gore šire riječi i svjedočenja koja bi nas demantirala. Idu ljudi da njuškaju, idu da pokriju odlazak na putovanje i idu da se duhovno obnove. Ono što oči vide gore teško je više obrisati. Teško je kada nekoliko svjedoka vidi da čovjek postaje zmija, da su glasovi neartikulirani i životinjski do nejasnih i jasno demonskih, tada se gubi svaki ateizam, svako ne znanje o znanju…… da postoji nešto više ili netko više koga ne vidimo ili nismo htjeli vidjeti. Nešto što smo odbacivali. Nešto što su nam lažni pastiri srušili svojim krivim vođenjem.
U Šurkovcu se događaju najveća čudesa a predvodi ih Fra Ivo Pavić.
Fra Ivo Pavić roden je 1965. u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Šamca gdje je pohađao srednju školu. U dvadeset četvrtoj godini života čuo je Gospodinov glas: Bit ćeš moj svećenik. Odmah se odazvao i javio u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu iako je već radio u jednoj tvornici i nije razmišljao o duhovnom zvanju. Stupio je u postulaturu u franjevačku gimnaziju u Visokom 1988. i u novicijat u Sarajevu 1989. Nakon završetka novicijata i prve godine studija bio je za vrijeme rata tri godine u progonstvu u Samoboru i Austriji. U progonstvu je 1995. položio vječne redovničke zavjete. Kardinal Vinko Puljić zaredio ga je za đakona 1996. i za svećenika 1997. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 2000. godine. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi.
Službu nove evangelizacije počeo je 2000. godine. Držao je duhovne obnove u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji te u ostalim europskim župama i u našim hrvatskim katoličkim misijama u mnogim gradovima Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije i u New Yorku. Posvuda gdje je propovijedao nikle su molitvene zajednice. U Tolisi je fra Ivo osnovao molitvenu zajednicu Dva srca koja je sudjelovala u organizaciji tjednih i kasnije mjesečnih molitvenih susreta na kojima je od 2003. prisustvovalo na tisuće vjernika iz cijeloga svijeta. Na posljednji fra Ivin susret u kolovozu 2005. godine došlo je u Tolisu po velikoj kiši trideset tisuća ljudi.
Njegova je knjiga Žedan sam doživjela u kratko vrijeme dva izdanja (2005. i 2006.). Na Institutu za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu magistrirao je 2007. g. na temu Ozdravljenje po molitvi i tako proslavio deset godina svećeništva. Prijevod magisterija s talijanskoga na hrvatski s nekim dodacima i prilagodbama izišao je kao knjiga pod naslovom „Molitvom do zdravlja“ Zagreb, 2008. Za vrijeme doktorskoga studija u Rimu objavio je knjigu „Put do odgovora“ Osijek, 2009. u kojoj su objavljeni njegovi razgovori s novinarima pa knjiga sadrži sto pitanja i sto odgovora.
Nakon četiri godine boravka u Rimu na studiju (2005.-2009.) fra Ivo je 10. srpnja 2009. god. imenovan župnikom, a 20. kolovoza 2009. i službeno preuzeo župu Šurkovac u kojoj su oduvijek župnici bili franjevci Bosne Srebrene i koja je stoljećima imala burnu povijest kroz ratove, progone i povratke, tako da su crkve bile više puta rušene i obnavljane. Fra Ivo je odmah dao do kraja srušiti staru crkvu koju su srpske vojne postrojbe 3. 3. 1993. minirale i koja je kao ruševina od 1993. do 2009. bila zarasla u korov.
Ujesen 2009. godine počela je s radom ova mrežna stranica www.zupa-surkovac.com preko koje se povezao sa svim župljanima koji nisu više u Šurkovcu kao i sa svima koji su željeli doći u Šurkovac. Na stranici se bilježe sva događanja u župi u slici i na videu, pismena svjedočenja hodočasnika i objavljuju vijesti i najavljuju nova događanja.
Zahvaljujući velikodušnosti brojnih hodočasnika iz BiH, Hrvatske i Europe koji dolaze k fra Ivi u Šurkovac, zatim Hrvatima, Nijemcima i Talijanima kojima fra Ivo drži duhovne obnove u BiH i inozemstvu, kao i kvalitetnom radu građevinske tvrtke Šandrk d. o. o. iz Hrvatske, za dvije godine na mjestu stare crkve nikla je nova. Otvorena je i privatna gostionica preko puta crkve za hodočasnike. Općina je popravila cestu, obnovila i povećala rasvjetu i očistila kanale uz cestu.
Na Sveta tri kralja 2011. osnovao je kao župnik molitvenu zajednicu Srca Isusova u Šurkovcu koja ima dvadesetak članova i sastaje se svakoga četvrtka.
Hodočasnici odlaze u sve većem broju. Na Duhove 12. 06. 2011. godine bilo je na misi nekoliko tisuća hodočasnika koji su doputovali u 40 autobusa i mnogim automobilima. U 2011. g. župu je posjetilo oko 80.000 hodočasnika. U 2012. do kolovoza je došlo 120.000
11. kolovoza 2012. biskup dr. Franjo Komarica je posvetio crkvu i oltar. Bilo je prisutno oko 3.000 ljudi.
Prenesi nam čuda https://www.zupa-surkovac.com/
Hrvoje Buljan
