Film je izuzetno dubok i nije za kokice. Zapravo se teško gotovo nemoguće opustiti ako se ne suživite sa filmom i napetošću shizofrenije koja se cijeli život nije liječila. Ovo je film koji kritika nije željela da pogledate da ne bi u vama probudio triger nepravde a ako niste doživjeli nepravdu film vam neće biti zanimljiv. Upravo tako je istupio i slavni Tarantino. Film je izuzetno shizofreničan psihotriler koji uvodi gledatelja u shizofreniju da teško kao i bolesnik razaznaje stvarnost od imaginacije. To je naš Artur i Joker.
Stječe se dojam da film ugrožava globalnu sigurnost jer akutalna svjetska masa je postala potpuno nestabilna, ustrašena, zlostavljana i bira za vođe ljude koje srcem, a ne razumom, dožive i zavole. Upitati ćeš se što ti predstavlja Joker, jeli ti se svidio, jeli ti omražen ili te oduševio. Jeli te ipak zgrozio i ostavio ravnodušnim, sretnim ili tužnim?
Možemo iz ovoga trilera izvući 10 značajnih točaka da opravdamo kako radnja nije bez veze:
1. Jokerov život od zatvora, umobolnice do suda.
2. Jokerovo zaljubljivanje koje iznova mijenja njegovu ličnost, budi iskrenost i priznaje još nedokazano.
3. Sudski psihijatar koji nakon sat i pol vremena donosi zaključak da Joker nije poremećen nego glumi, a i danas ne manjka površnih vještaka u društvu koji donose grozno površna vještačenja na temelju kojih se donose presude.
4. Odvjetnica koja konstatira da je Joker cjeloživotno poremećena osoba u kojoj žive dvije osobe.
5. Pokret otpora protiv bandi i zlostavljača koji podržava ubojicu Jokera koji je od teške životne žrtve i nesreće, dijete seksualno i fizički zlostavljano, pretvoren u strastvenog ubojicu.
6. Naivnost žrtve, bolesnika i ubojice koji zbog ljubavi upada u sukob s odvjetnicom, navodno treba postati otac jer se u bolnici desio odnos.
7. Melodrama koje ima svega nešto malo u filmu i nije toliko izražajna, ali je donekle zanimljiva.
8. Eksplozija sudnice u kojoj sudac i tužitelj bivaju mrtvi te mnogi neviđeni traže pomoć, pa Jokera izvlače iz sudnice i bježi živ dok su suci i svi koji su ga osudili na smrt mrtvi.
9. Ulica je zavladala toliko da je ne može obuzdati policija, zapravo i policija posustaje.
10. Ostalo o ljubavi je prepušteno vašem umu. Njegov prvi poljubac u zatvoru, do drugog poljupca sa Gagom.
Ako Jokerov život nema smisao, zašto tražiti u filmu veće smislove? Ili je režiser predvidio budućnost u kojoj će se događati ovakve i gore stvari što je morala minorizirati filmska industrija? Nekada karte ljudima ne idu od ruke. Kritika, naravno, kao i svijet koji se danas nalazi u strahu od maničnih pojedinaca kao što je bio fiktivni Joker, ne bi voljeli da ovo postane stvarnost, a nažalost postaje. Vidimo diljem svijeta da pojedinci iz nejasnih razloga počmu ubijati.
Zamislite kopije ovog filma na ulici, zbog sve većih nepravdi, no režiser to vrlo suptilno želi pokazati , ali da i on ostane shizofreničar i dovoljno nejasan u poruci . “Moje rane su me dovele do ubijanja i ubojice su mi dale pištolj da ih ubijem, moja pravda je nedokaziva i pravda na kraju nema smisla jer netko treći presudi i sudu, ali i meni. Onaj zatvorenik koji me volio .” Zapravo, zakazale su institucije i omogućile mu prazan prostor.
Film je opasan za društvo jer je nejasan i shizofreničan kao i društvo u kojem živimo. Čovjek je nepotpun i pun rana a mi ga olako osuđujemo, ismijavamo, posprdavamo, zadajemo rane, kamenujemo i kasnije se čudimo reakcijama. Zapravo, čudimo se da ranjeni pojedinci uzimaju pravdu u svoje ruke i zgražamo se. Žrtve su u cijelom svijetu postale agresori jer je očito da lanci duše moraju prije ili kasnije puknuti. Nikada nije rješenje uzimati pravdu u svoje ruke i uništiti sebe i druge, zato postoje institucije. Najveća tragedija koju možemo sebi priuštiti bila bi ta očajnička gdje smo došli u fazu da trebamo pomoć i moramo zvati pomoć svih institucija sebi i drugima. Gnjev i strast za osvetom ponekad jako mirnih ljudi je na okidaču i ne treba joj puno. STOP NASILJU I AGRESIJI.
Pripremio Toni Eterović
