Često se fašizam i nacizam promatraju kao fenomen 20. stoljeća, ali oni predstavljaju ekstremnu manifestaciju dugogodišnjih ljudskih obrazaca nasilja i netolerancije. Povijest je puna primjera gdje su strah, mržnja i nasilje prema “nepodobnima” bili u središtu društvenih sustava – bilo zbog vjere, etničke pripadnosti ili nacije.
Antički svijet: Židovi su bili progonjeni u starom Rimu zbog vjerskih i političkih razloga, primjerice nakon pobuna u Judeji, što je rezultiralo masovnim pogubljenjima i raseljenjima.
Srednji vijek (5.–15. stoljeće): europski pogromi i ograničenja života Židova, uključujući prisilnu segregaciju i protjerivanja, stvarali su strah i stigmatizaciju.
Križarski ratovi (11.–13. stoljeće): kršćanske vojske su masovno ubijale, uništavale gradove i prisilno pokrštavale lokalno stanovništvo pod izlikom širenja vjere.
Islamska osvajanja: tijekom srednjeg vijeka, u raznim regijama Srednjeg Istoka, Sjeverne Afrike i Iberijskog poluotoka, muslimanske vojske su koristile smrt, silovanja, strah i represiju za kontrolu teritorija i porobljavanje ili prisilno konvertiranje stanovništva.
Kolonijalizam (16.–19. stoljeće): europske sile, pod izlikom civilizacije i religije, ubijale su i porobljavale domorodačke narode u Americi, Africi i Aziji. Masovna ubijanja i prisilni rad stvorili su globalni obrazac nasilja temeljen na etničkoj i nacionalnoj pripadnosti.
Antisemitizam u Europi (19.–20. stoljeće): Židovi su često označavani kao “unutarnji neprijatelji”, što je kulminiralo Holokaustom, ali je i ranije bilo izraženo kroz društvenu segregaciju, ekonomske restrikcije i nasilje.
Sličnost metoda s fašizmom i nacizmom
Iako se ti sustavi razlikuju po ideologiji, njihove metode gotovo su identične onima koje je kasnije razvijao fašizam i nacizam: širenje straha i mržnje prema određenim grupama,prisilna zatvaranja, pogubljenja i masovna nasilja, ideološka i religijska opravdanja koja prikrivaju političke i ekonomske interese.
Fašizam i nacizam nisu fenomen 20. stoljeća; oni su krajnje razvijeni sustavi obrazaca koji su prisutni u ljudskoj povijesti stoljećima. Strah, mržnja i nasilje prema “drugima” pojavljuju se u različitim kulturama i religijama, od antičkog svijeta do kolonijalizma i modernih progona, a fašizam predstavlja njihov najsnažniji i najekstremniji izraz. Povijest nas podsjeća da su ti mehanizmi univerzalni i da ih treba prepoznati, bez obzira na vrijeme, ideološki okvir ili religiju.
Komunizam nije bio značajno bolji sustav ali je pokušavao biti revolucionarni odgovor fašizmu. U 20 stoljeću se pokazalo da je nanio silna zla ljudima no nikako nije usporediv sa živućim fašizmom, koji je uvijek počinjao prvo od govora mržnje.
Toni Eterović, foto Wikipedia
