Prateći posljednje vrijeme tragedije, zločine, krvoprolića iz Splita i Zagreba možemo mnogo toga naučiti. Zlo dolazi nenajavljeno i nisi spreman. Zlo često podcjeniš staviš po stranu ili stiskaš za vrat a kad ti pokaže lice više nisi živ. Ovih dana svjedoci smo događaja trostrukog ubojstva u Splitu, za koji policija iznosi motiv da je iznuda; i kamatarenje aktivnih specijalaca u Zagrebu kao i slavnog glumca koji je u komi. Forenzičarima je oduvijek bilo jasno da ni jedna mafija nije dorasla čovjeku koji je izračunao da nema što izgubiti. Bezopasni ljudi su najopasniji ljudi a mnogo je ljudi koji nemaju sto izgubiti i ne zanima ih hoće li u zatvor ili biti mrtvi. Bezopasni, traljavi, mali, odbačeni, zlostavljani, poniženi…postaju heroji naslovnica.
Tada je jako teško dobiti pomoć od policije jer ovakve stvari se ne najavljuju nikada ali se dugo trpe. Ostaju obitelji ali i jasne poruke: Ne iznuđuj me, ne zlostavljaj me, ne otimaj mi jer i ovo što se dogodilo u Zagrebu zapravo je ukazalo da ljude ne impresionira specijalac kada ga stisne pred zid. Zakon i sustav je zakazao i ono što je vidljivo za svaku prijetnju ili zastrašivanje moguć je pritvor što su suci najozbiljnije shvatili nedavno kada je umirovljeni policijac izgovorio riječi medicinskoj sestri “da bi moglo biti više mrtvih” Tužitelji ni suci više ne toleriraju ni krivu riječ ni krivi pogled jer smo iz vlastitih izvora doznali da su zgroženi najzvučnijim nezapamćenim zločinom u Splitu.
Ivan Vidović
