U današnjem svijetu gotovo je nemoguće živjeti bez banke. Plaća dolazi na račun, računi se plaćaju preko aplikacija, krediti postaju nužnost za rješavanje stambenog pitanja.
Bankarske nepravde: zašto sustav često radi protiv čovjeka?
Ipak, sve više ljudi ima osjećaj da je taj odnos jednostran, da banke stalno naplaćuju, dok klijenti snose najveći teret. To nije samo subjektivan osjećaj. O tim pitanjima ozbiljno su pisali i vodeći ekonomisti, među kojima se posebno ističe dr. Joseph Stiglitz dobitnik Nobelove nagrade i jedan od najvažnijih kritičara modernog financijskog sustava.
Joseph Stiglitz je američki Židov ekonomist iz samog vrha struke. Dobio je Nobelovu nagradu za istraživanja o tome kako informacije funkcioniraju u ekonomiji. Radio je i kao glavni ekonomist Svjetske banke, što znači da sustav poznaje iznutra.
Američki Židov iz bankarskog sektora okrenuo se protiv bankarskih nepravdi
Njegova ključna poruka je jednostavna, ali snažna: tržišta nisu pravedna sama po sebi a financijski sustav često produbljuje nejednakost umjesto da je smanjuje. Ovo je baš silna rečenica jer
Zašto banke naplaćuju gotovo sve?
Prema Stiglitzu, problem počinje s neravnotežom moći. Banke imaju više informacija, razumiju kompleksne ugovore, postavljaju pravila igre.. dok klijenti često ne razumiju dugoročne posljedice, nemaju pregovaračku snagu, ovise o sustavu
Zbog toga banke mogu naplaćivati: vođenje računa, kartice, transakcije, razne “skrivene” naknade. Sve to je legalno ali ne nužno i pravedno. Kredit bi trebao biti alat koji pomaže čovjeku. U praksi često postaje dugoročni teret.
Robovstvo i nepravde znaju dovesti ljude do očajničkog čina
Stiglitz naglašava važnu stvar da rizik nije ravnomjerno raspoređen. Ako sve ide dobro banka zarađuje. Ako nastanu problemi klijent snosi posljedice. Zbog kamata i dugih rokova otplate mnogi ljudi desetljećima otplaćuju
dug. Neki ga nikada u potpunosti ne “osjete” kao završenog, jer veliki dio novca odlazi na kamate, a ne na glavnicu. To stvara osjećaj financijskog zarobljeništva.
Zašto banke ne rade više za dobro klijenata?
Odgovor je jednostavan, ali često neugodan jer im to nije svrha. Banke su: privatne institucije, usmjerene na profit, odgovorne vlasnicima, ne društvu. Iako nude investicije i fondove, njihov cilj nije zajedničko blagostanje nego zarada. Stiglitz upravo tu vidi problem financijski sektor se previše udaljio od stvarnih potreba ljudi.
Mnogi ljudi imaju osjećaj da ih banke stalno nadziru odakle novac dolazi, na što se troši, zašto se šalje.To dolazi iz zakona protiv kriminala i pranja novca. Međutim, Stiglitz upozorava da takav sustav često stvara paradoks:
obični građani su pod velikim nadzorom, dok veliki financijski igrači ponekad prolaze s manje posljedica.
Postoje li drugačiji modeli?
Važno je razumjeti da bankarski sustav nije svugdje isti.
Skandinavske zemlje
U državama poput Švedske i Norveške banke su strože regulirane. Sustav je transparentniji, a građani imaju veće povjerenje jer su pravila jasnija i pravednija.
Njemačka
Poseban model s lokalnim i javnim bankama koje ulažu u zajednicu. Fokus nije samo na profitu, nego i na razvoju lokalnog gospodarstva.
Kina
Banke su snažno povezane s državom. Krediti se koriste kao alat za
razvoj ekonomije, ali uz manju slobodu pojedinca.
Islamsko bankarstvo
Zabranjuje klasične kamate i temelji se na podjeli rizika između banke i klijenta. Ideja je pravednija, ali u praksi postoje drugi troškovi.
Je li sustav nepravedan?
Prema Stiglitzu da. Sustav kakav danas postoji favorizira kapital, prebacuje rizik na pojedinca, daje prednost financijskom sektoru, zato se mnogi ljudi osjećaju kao da su svedeni na broj računa.
Stiglitz ne vidi problem kao bezizlazan. On predlaže: jaču regulaciju banaka, veću transparentnost, zaštitu potrošača, modele koji ravnomjernije dijele rizik. Drugim riječima, banke ne moraju nužno biti “nepravedne” ali bez promjene pravila igre, takav osjećaj će i dalje postojati.
Osjećaj da banke uzimaju više nego što daju nije iluzija. On proizlazi iz načina na koji je sustav postavljen. Banke nisu dizajnirane da budu socijalne institucije, nego da stvaraju profit.
Upravo zato je važno razumjeti ono na što upozorava Joseph Stiglitz: ekonomija nije prirodni zakon to je skup pravila koje društvo može mijenjati. A pitanje pravednosti bankarskog sustava nije samo financijsko pitanje, nego pitanje kakvo društvo želimo imati.
Pripremio Toni Eterović
