Nema priručnika iz psihologije koji ne govori o Stanfordskom zatvorskom eksperimentu koji se održao 1971., a koji nam je otkrio stravičnu istinu o ljudskoj psihi. Sve je počelo kao dvotjedna simulacija u kojoj je sudjelovalo 24 volontera – 12 čuvara i 12 zatvorenika.
Uloga koju su volonteri preuzeli – ona zatvorenika ili čuvara – potpuno ih je obuzela, tako da su se „čuvari“ počeli ponašati izrazito nehumano prema „zatvorenicima“, tjerajući ih na nevjerojatna poniženja. Eksperiment koji je trebao trajati 2 tjedna obustavljen je nakon samo 6 dana zbog šokantnih situacija koje su se počele događati.
Je li zlo rezultat okoline ili naših osobnosti?
Eksperiment je uskoro stigao na svjetske naslovnice zbog nevjerojatnih rezultata kako su ljudi, kad djeluju anonimno, i daje im se određena moć, sposobni počiniti stravične stvari. Ovaj eksperiment daje odgovore zašto su ljudi tokom ljudske povijesti bili u stanju počiniti strašne zločine samo zato što su se našli u ulozi koja im je to omogućila, te su se osjećali da su oslobođeni odgovornosti.
Ako kažeš ljudima da budu okrutni, oni će poslušati
Ovaj eksperiment aktualan je i danas, jer se zaključci koriste u proučavanju socijalne psihologije. Ni sami akteri koji su pristali uskočiti u svoje uloge za 15 dolara na dan nisu bili svjesni da su sposobni toliko mučiti druge ljude, samo zato jer im je dodijeljena takva uloga. Pokazao je ogroman utjecaj „situacionizma“ – utjecaja situacije – koja ima veću moć nad osobom nego osobine ličnosti. Dotad psihički stabilni studenti transformirali su se u sadističke čuvare koji nisu prezali nad mučenjima drugih studenata u ulozi zatvorenika.
Uloga konteksta
Ono što je bilo potrebno je staviti ih u kontekst zatvora. Zato nije teško zamisliti zašto vojnici u ratovima počinjavaju nezamislive zločine – stavljeni su u taj kontekst, i dobili su moć za počinjenje tih zločina. Ono što je smanjilo osjećaj osobne odgovornosti je deindividualizacija; gubitak vlastitog identiteta, te identificiranje sa novom ulogom, onom zatvorenika. To pomaže u degeneraciji pod utjecajem moći; osoba u poziciji moći praktički prestaje biti što je do tada bila ili je mislila da jest.
Pasivnost zatvorenika
Osim što se polovica studenata uživjela u ulogu mučitelja/čuvara, druga grupa se jednako tako uživjela u ulogu mučenika/zatvorenika. Oni nisu pružali otpor, prepustili su se situaciji jednako kao i studenti sa suprotne strane, što samo potvrđuje ulogu situacionizma.
Autor ovog slavnog eksperimenta, Philip George Zombardo, analizirao je podatke i objavio svoja otkrića u knjizi Luciferov učinak: Kako dobri ljudi postaju zli.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: YouTube
