Iako i danas nezdrav fašistički um vlada Hrvatskom, teško je izbrisati zločine talijanskih fašista kojima nas je prodao Pavelić. Naravno, i partizani su činili zločine jer se osveta vukla osvetom ali ta vremena su bila strašna za svaku obitelj, naročito za obitelji u kojima bi jedan član obitelji bio ustaša a drugi partizan.
Talijanska okupacija Dalmacije od 1941. do kapitulacije Italije 1943. bila je obilježena represijom, internacijama i zločinima nad civilnim stanovništvom, ali nije postojao jedinstven “popis” svih ubijenih i zatočenih osoba.
Talijanska vojska, posebno fašističke crne košulje (Camicie Nere) i karabinjeri, provodili su odmazde protiv partizana i civila. Prema povjesničarima, Talijani su u Dalmaciji ubili tisuće civila i zarobljenih partizana kroz streljanja, likvidacije i palež sela. Posebno su bile pogođene regije Knina, Šibenika, Splita i otoci (Brač, Hvar, Korčula).
Primjeri zločina: Strijeljanja u Šibeniku (1941.) – stotine ubijenih kao odmazda za partizanske napade. Pokolj u Selcima na Braču (1943.) – selo spaljeno, stotine civila ubijene. Odmazde u okolici Splita i Zadra – strijeljanja civila zbog suradnje s partizanima.
Talijanski logori i zatočenici:
Italija je u okupiranim područjima organizirala internaciju civila i protivnika režima.
Najpoznatiji logori:
• Logor Molat (kod Zadra) – oko 20.000 zatočenih Hrvata i Srba.
• Logor Kampor (Rab) – preko 15.000 ljudi prošlo kroz logor, tisuće umrle.
• Logor Gonars (Italija) – tisuće Dalmatinaca, uključujući žene i djecu, umrle od gladi i bolesti.
Ukupno je iz Dalmacije internirano više od 30.000 ljudi, od čega je više tisuća umrlo zbog nehumanih uvjeta.
Talijanska okupacija Dalmacije 1941. godine bila je posljedica političkog sporazuma između fašističke Italije i Nezavisne Države Hrvatske (NDH), kojega je potpisao Ante Pavelić s Mussolinijem. Stoga je to istovremeno bila i okupacija i svojevrsna “prodaja” dijela teritorija, jer je NDH formalno pristala na talijansku kontrolu dijela Dalmacije.
Što se točno dogodilo?
• 1941. – Italija okupira Dalmaciju
• Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije, fašistička Italija vojnim snagama zauzima dijelove Dalmacije.
• Istodobno, u Zagrebu se proglašava NDH pod vodstvom Ante Pavelića.
• Sporazum Pavelić – Mussolini (Rimski ugovori, 18. 05. 1941.)
• Pavelić i NDH predali su Italiji velik dio Dalmacije, uključujući Zadar, Šibenik, Split, otoke Brač, Hvar, Vis, Korčulu i Lastovo.
• Italija je stvorila posebnu pokrajinu Provincia di Spalato (Split) i Provincia di Cattaro (Boka kotorska).
• Kao naknadu, Italija je priznala NDH i pomogla joj vojno.
• Talijani su provodili jaku represiju protiv hrvatskog i srpskog stanovništva.
• Tisuće ljudi bile su zatvorene u talijanske logore (Rab, Molat, Gonars).
• Partizanski pokret otpora brzo je jačao, što je dovelo do brutalnih talijanskih odmazdi.
• Pad Italije 1943. – Kraj talijanske vladavine
• Nakon kapitulacije Italije 1943., talijanska okupacija Dalmacije prestaje.
• Partizani preuzimaju kontrolu, a Nijemci nastavljaju okupaciju dijela Dalmacije.
Zaključak
Talijanska okupacija bila je vojna činjenica, ali su Rimski ugovori bili politička “prodaja” dijela Dalmacije u kojoj je sudjelovao Ante Pavelić. Pavelić je žrtvovao Dalmaciju kako bi dobio podršku Italije za NDH. To je izazvalo ogorčenje među Dalmatincima i jačanje otpora protiv NDH i Italije. Dakle, radilo se istovremeno o okupaciji i izdaji, jer su talijanske trupe fizički zauzele Dalmaciju, ali su NDH vlasti to prihvatile i formalizirale ugovorima.
Rapalski ugovor (1920.) i Rimski ugovori (1941.) potpuno su različiti dokumenti, a pozivanje na Rapalski ugovor kako bi se “opravdao” Pavelić nije točno niti povijesno utemeljen. Evo ključnih razlika:
1. Rapalski ugovor (1920.) – Kraljevina SHS i Kraljevina Italija
• Potpisan 12. 11. 1920. između Kraljevine SHS (Jugoslavije) i Kraljevine Italije.
• Italiji su priznati Istra, Zadar i otoci Cres, Lošinj, Lastovo i Palagruža.
• Rijeka tada nije bila dio sporazuma (D’Annunzijeva okupacija), ali ju je Italija kasnije anektirala (1924.).
• NDH i Pavelić nisu postojali u to vrijeme, pa se ne može govoriti o njegovoj ulozi u tome.
2. Rimski ugovori (1941.) – NDH i fašistička Italija
• Potpisao Ante Pavelić s Mussolinijem 18.05. 1941.
• NDH je Italiji predala veći dio Dalmacije, uključujući Split, Šibenik, otoke i Boku Kotorsku.
• Za razliku od Rapalskog ugovora, ovo nije bio međunarodni sporazum između država već čin političke trgovine između NDH i fašističke Italije.
• Pavelić je ovim činom izdao Dalmaciju kako bi osigurao podršku Italije za svoju vlast.
Zašto neki koriste Rapalski ugovor kao opravdanje?
• Neki pokušavaju tvrditi da je Dalmacija “ionako već bila izgubljena” još 1920. Rapalskim ugovorom, ali to nije točno jer:
• Rapalskim ugovorom Italija nije dobila Split, Šibenik, Hvar i Brač, već samo Zadar i neke otoke.
• Pavelić je 1941. predao Italiji puno veći dio Dalmacije nego što je izgubila Kraljevina SHS 1920.
• Rapalski ugovor bio je posljedica Prvog svjetskog rata i dogovora velikih sila, dok je Rimski ugovor bio izdaja dijela vlastite države u političkom dogovoru.
Zaključak:
Pozivanje na Rapalski ugovor kao opravdanje za Pavelića je manipulacija činjenicama. Pavelić je svjesno i dobrovoljno predao Dalmaciju Mussoliniju u zamjenu za fašističku zaštitu NDH, dok Rapalski ugovor nema veze s njim.
Imperij tim
