Sasvim je izvjesno da je znanost danas u mogučnosti da manipulira hormonima i utječe na izmjenu cijelog hormonalnog i psihološkog stanja čovjeka. To dokazuje transrodnost, koja ukazuje da ljudi po svojoj želji mogu potpuno izmjeniti nagon, organe, glasnice, ličnost. Jeli to korak do toga da se nesretni homoseksualci i lezbijke ako su zaista nesretni mogu i liječiti? Gay zajednica zazire od ovakvih pitanja, no nažalost postoje ljudi koji čitav život provode u strahu, nesreći i tami svoje sexualnosti.
1990. godine WHO je skinuo homoseksualnost sa liste mentalnih poremećaja, a psihijatri su iznimno podjeljeni. Zbog sve većeg utjecaja gay lobija koji želi pomoći ljudima da žive slobodno, psihijatri moraju zadržati svoje privatne stavove za sebe.
Osobe koje su je okarakterizirale kao poremećaj su utemeljitelji psihoterapije i stvoritelji psihijatrije bez kojih danas medicina ne bi shvaćala niti mogla obuzdavati sve traume, mentalne poremećaje i trajna mentalna oboljenja. Reparativna terapija je termin koji se spominje kao “terapija” za homoseksualizam. Stvorili su je Sigmund Freud, Carl Jung i Alfred Adler, koji su se u svojim djelima bavili homoseksualnošću sagledavajući je kao mentalni poremećaj. Reparativna terapija jako dugo pa i danas nudi mnogima “spas od sebe”.
Glasovita nasljednica ove metode dr. Elizabeth Moberly tvrdi da je homoseksualnost uzrokovana nesposobnošću roditelja istog spola. Moberly je utvrdila da homoseksualni muškarci u istraživanjima pate od onoga što je ona nazvala “obrambenom nevezanošću” i “istospolnom ambivalentnošću”. Ona pretpostavlja da se mladi dječak iz bilo kojeg od nekoliko razloga nije povezao sa svojim ocem na značajan način. ” Tj. otac nije dao onoliko ljubavi koliko pripada od oca.
Moberly vjeruje da je homoseksualnost reparativni nagon. Ona promiče ideju da je heteroseksualna ” muška veza ” slična homoseksualnoj želji, ali joj nedostaje seksualni element. Nadovezujući se na ovu ideju, zagovornici moderne reparativne terapije rade na izgradnji muško-muških veza bez elementa seksualnosti. Konstatira da homoseksualni muškarci osjećaju potrebu prepustiti mušku ulogu drugim muškarcima zbog osjećaja da su nedovoljno muški.
Eva Kessler
