Neki svjetski mediji su vrlo pompozno iznjeli ispovjest sina pokojnog bossa Tottoa Riine. Čak su konstatirali da se film Kum i uloga Michaela Corleona temeljila na posljednjem najbrutalnijem donu koji je rastjerao druge mafijaške obitelji. Zašto je pogrešno uspoređivati Michaela Corleonea s Totòom Riinom?
Nesretni gospodin i tragični tiranin
Na prvi pogled usporedba djeluje logično: obojica su “šefovi mafije”, obojica imaju sicilijanske korijene, obojica vode organizaciju koja koristi nasilje. No ta sličnost je isključivo površinska. U suštini, Michael Corleone i Totò Riina predstavljaju dva potpuno različita moralna, psihološka i povijesna svijeta. Izjednačavati ih znači miješati umjetničku tragediju s realnim sustavom terora.
1. Tragični lik nasuprot stvarnom arhitektu nasilja
Michael Corleone je književno-filmski lik oblikovan kao tragedija o moralnom padu. Njegova priča govori o čovjeku koji je mogao imati drugačiji život, ali korak po korak gubi dušu. Njegova transformacija je srž drame.
Totò Riina nije tragični lik nego povijesna osoba odgovorna za organizirano, sustavno nasilje. Njegov uspon nije priča o unutarnjoj borbi nego o širenju moći kroz strah. U njegovoj biografiji nema dramaturškog luka grižnje savjesti postoji strategija dominacije.
Michael je upozorenje o gubitku čovječnosti. Riina je primjer kako izgleda vlast temeljena na teroru.
2. Psihologija: kontrola vs. kaos
Michael želi kontrolu, tišinu i stabilnost sustava. Njegova verzija kriminala je hladna, birokratska i usmjerena na smanjenje buke. Riina je vladao kroz eskalaciju nasilja i kaosa: pokrenuo je unutarmafijaške ratove, naredio masovna ubojstva, organizirao atentate na suce Falconea i Borsellina, koristio eksplozive u civilnim zonama.
To nije logika “poslovnog podzemlja”, nego logika političkog terora. Michael pokušava izbjeći ratove. Riina ih proizvodi.
3. “Obitelj” kao ironija vs. “obitelj” kao struktura moći
U Kumu je “obitelj” moralna ironija. Michael tvrdi da sve radi za obitelj, ali je upravo on razara. Film pokazuje da kriminal uništava ono što navodno štiti.
Kod Riine, “obitelj” znači organizacijsku jedinicu Cosa Nostre. To nije tragični simbol nego operativna struktura. Ne postoji dramaturški moment u kojem nasilje razara njegov unutarnji svijet jer taj unutarnji moralni konflikt nije središte njegove stvarnosti.
Michael gubi obitelj jer postaje mafijaš. Riina održava moć kroz mafijašku “obitelj”.
RIINA U ZATVORU. SVI SU SE ČUDILI DA ZVIJER, NAJVEĆI BOSS SICILIJE I TERORISTA JE BIO VISINE 1,58, A RUKE KOJIMA JE LOMIO GRKLJANE, DAVIO, PUCAO I POSTAVLJAO BOMBE SU BILE SITNE.
4. Odnos prema nasilju
Kod Michaela nasilje ima narativnu težinu. Svaki čin ga udaljava od onoga što je bio. Nasilje je dio tragedije. Kod Riine nasilje je sustav upravljanja: poruka neprijateljima, sredstvo političkog pritiska, alat kontrole teritorija.
Michaelovo nasilje u priči simbolizira gubitak duše.Riinino nasilje u stvarnosti ostavlja stvarne masovne grobnice i razrušene gradove.
5. Odnos prema državi
Michaelov dugoročni cilj je izlazak iz kriminala i ulazak u legalni svijet. Njegova vizija je transformacija obitelji u legitimnu silu. Riina nije težio legalnosti, nego podčinjavanju države mafiji. Napadi na pravosuđe i institucije bili su pokušaj slamanja autoriteta države kroz strah.
Michael želi pobjeći iz podzemlja. Riina želi da podzemlje upravlja svijetom iznad sebe.
6. Funkcija lika vs. povijesna realnost
Michael Corleone postoji da bi publika razumjela cijenu moći i moralni raspad. On je umjetnički konstrukt koji pokazuje: kriminal uništava onoga tko ga vodi.
Totò Riina nije simbol ni metafora. On je dio stvarnog sustava koji je proizveo: ubijene suce, civile žrtve eksplozija, generacije traumatiziranih ljudi, duboku eroziju povjerenja u institucije.
Usporediti ga s Corleoneom znači dati stvarnom zločinu filmsku, gotovo romantičnu auru tragedije a ona mu ne pripada.
Michael Corleone je priča o tome kako čovjek izgubi dušu. Totò Riina je dio povijesti u kojoj su drugi ljudi izgubili živote.
Vjerojatno je KUM doista utjelovljeni mafijaš sa svim kodeksima jer prikazuje 90% mafijaškog života, životne borbe, borbe za opstanak, ljudske borbe, mafijaških potreba i ljudskih potreba, no nije okarakteriziran kao terorista koji je bezumno nepromišljeno ubijao ni kritičare ni suparnike dok nije život postajao paranoja osvete, špijunaže i strave.
Pripremio Toni Eterović
