Nasilje rijetko počinje udarcima
Nasilje nad ženama vrlo rijetko počinje šakama i brutalnim napadima. Mnogo češće počinje kroz kontrolu, posesivnost, opsesivnu ljubomoru, ponižavanje, emocionalne ucjene, izolaciju i stvaranje straha. Upravo zato mnoge žene godinama ne prepoznaju da žive sa zlostavljačem dok odnos već ne postane psihološki i fizički opasan.
Dvostruki život nasilnika
Poznati američki psiholog i stručnjak za nasilne muškarce Lundy Bancroft upozorava da nasilnici često ne djeluju opasno pred društvom. Naprotiv, mnogi znaju biti šarmantni, uspješni, komunikativni i društveno prihvaćeni. Zato okolina često ne vjeruje žrtvi jer iza četiri zida postoji potpuno drugo lice čovjeka.
Mnogi nasilnici vode dvostruki život. U javnosti djeluju smireno i normalno, a privatno partnericu kontroliraju, vrijeđaju, zastrašuju i psihološki lome. Upravo ta sposobnost skrivanja nasilja godinama zbunjuje i obitelj i prijatelje.
Ljubomora nije uvijek ljubav
Velik broj stručnjaka smatra da nasilnici partnericu često ne doživljavaju kao ravnopravnu osobu nego kao vlasništvo ili nekoga nad kim moraju imati kontrolu. Zato njihova ljubomora često nema veze s ljubavlju nego sa strahom od gubitka moći.
Rečenice poput “ljubomoran sam jer te volim” vrlo lako postaju opravdanje za kontrolu, zabrane, ispitivanja i psihološko iscrpljivanje.
Kod nekih muškaraca ljubomora prelazi u paranoju. Partnericu počinju pratiti, kontrolirati mobitel, optuživati za prevare bez dokaza, zabranjivati kontakte i postupno je odvajati od prijatelja i obitelji. Takvi obrasci mogu prerasti u ozbiljno psihološko i fizičko nasilje.
Što kažu svjetski stručnjaci?
Kanadski psiholog Donald Dutton istraživao je nasilne muškarce i upozoravao da mnogi od njih istovremeno imaju snažnu potrebu za vezanošću i ekstreman strah od napuštanja. Upravo zbog toga partnericu pokušavaju zadržati kroz kontrolu, manipulaciju i zastrašivanje.
No važno je naglasiti da trauma, teško djetinjstvo ili psihički problemi nikada nisu opravdanje za nasilje.
Zašto žene ostaju sa zlostavljačem?
Mnogi ljudi pitaju zašto žene ostaju sa zlostavljačem, posebno kada postoje djeca. Odgovor je mnogo složeniji nego što društvo često misli.
Žene često ostaju zbog straha, djece, financijske ovisnosti, emocionalne povezanosti, srama ili nade da će se partner promijeniti. Nasilni odnosi često funkcioniraju u krugu nasilja, kajanja, obećanja i privremene nježnosti, zbog čega žrtva živi između straha i nade.
Najopasniji trenutak je odlazak
Posebno je opasno što je upravo odlazak često najrizičniji trenutak. Tada kod nasilnika može doći do osjećaja gubitka kontrole, osvete i eskalacije nasilja.
Zato su podrška obitelji, policije i stručnjaka ključni za sigurnost žene i djece.
Može li se nasilniku pomoći?
Mnogi se pitaju može li se nasilniku pomoći i može li se liječiti. Stručnjaci upozoravaju da promjena nije nemoguća, ali je vrlo teška ako osoba sama ne prizna problem i ne želi dugotrajno liječenje i terapiju.
Dio nasilnika pokazuje kajanje samo kako bi zadržao kontrolu nad partnericom, dok drugi uz ozbiljan stručni rad ipak mogu promijeniti obrasce ponašanja.
Psihološko nasilje ostavlja duboke rane
Društvo još uvijek često podcjenjuje psihološko nasilje jer ne ostavlja uvijek fizičke tragove. No život u stalnom strahu, kontroli, ponižavanju i emocionalnom iscrpljivanju ostavlja duboke posljedice na psihu žene i djece.
Zato stručnjaci upozoravaju da prve znakove posesivnosti, kontrole i opsesivne ljubomore nikada ne treba romantizirati kao “veliku ljubav”, jer upravo tu vrlo često počinje put prema ozbiljnom nasilju.
