U sportu postoje karijere koje nastaju u dvoranama, uz pravilnike, saveze i planirane korake. A postoje i one druge, nastale iz kaosa, pogrešaka, kazni i instikta za preživljavanje. Priča Marko Martinjak, poznatog kao “Marvelous”, pripada upravo toj drugoj vrsti. To nije priča o idealnom sportašu nego o čovjeku koji je pao nisko, dovoljno nisko da shvati kako nema više kamo osim prema gore.
Plavi dečko je bio na dnu, bio je u zatvoru, bio je opasan i otpisan. Ostao je opasan.
Prije nego što je postao ime koje se dijeli po borilačkim forumima i video platformama, Martinjak je bio daleko od reflektora. Govorio je otvoreno o sukobima sa zakonom, kratkotrajnim boravcima u zatvoru i razdoblju života u kojem su dominirali ulica, agresija, loše odluke i potpuni manjak strukture. Martinjak je mlad upao u loše društvo kokaina i kocke. U zatvoru je proveo gotovo tri i pol godine zbog serije oružanih razbojništava počinjenih na području Zagreba. Iako bi mogli stigmatizirati ga zbog prošlosti, neke ljude rane odvedu u nepovratan smjer života a o ranama ne pričaju. Zatvor u toj priči nije bio mit ni poza nego hladan tuš, trenutak u kojem je postalo jasno da će ili promijeniti smjer ili nestati u anonimnosti.
Svjetski reflektori više ga ne ignoriraju. Njegovi mečevi broje stotine tisuća, pa i milijune pregleda.
“Bila je Corona, upao sam kao redar u očaje radio za male novce, upao u ovisnost i jednostavno shvaćam oteto je prokleto, to nije moj svijet, žao mi je, nisam htio biti taj.” – zaključio je Martinjak koji je ispovjedio svoju istinu javnosti. Sport mu nije došao kao PR-projekt ni kao planirana karijera. Došao je kao ventil. Kao jedino mjesto gdje se bijes, pritisak i nemir mogu pretočiti u nešto što ima pravila i posljedice. Prvi koraci bili su grubi, kroz kickboks i razne amaterske i poluprofesionalne mečeve, bez glamura, bez velikih imena, s puno udaraca i još više tvrdoglavosti. Vrlo brzo postalo je jasno da tehnička elegancija nikada neće biti njegova glavna valuta, ali isto tako da ima nešto što se ne trenira lako, sposobnost da ide naprijed kad drugi stanu.
Primjer čovjeka koji se iskreno pokajao za prošlost i ušao jači u budučnost.
Pravi lom u karijeri dogodio se ulaskom u bare-knuckle boxing, borbu bez rukavica, disciplinu u kojoj se ne skriva slabost i u kojoj nema prostora za lažnu sigurnost. To je svijet u kojem pobjeđuju oni koji znaju primiti udarac, ostati pribrani kad krene kaos i zadržati fokus dok lice puca pod šakama. Martinjak se u tom okruženju pokazao kao prirodan predator, borac koji nameće tempo, konstantno pritišće, udara kratko i teško, lomi protivnika psihološki jednako kao i fizički.
Iza njega danas stoji više od dvadeset profesionalnih pobjeda, s vrlo visokim postotkom nokauta, titule i obrane u regionalnim i europskim organizacijama te reputacija borca koji ne bira lagan put. Njegov rekord nije građen na anonimcima. Nasuprot njega stajali su iskusni bare-knuckle veterani, bivši boksači i kickboksači, ljudi poznati po izdržljivosti i čvrstoj bradi, borci koji su često ulazili kao favoriti i izlazili kao poraženi. Realno gledano, barem šest do osam njegovih protivnika spada u kategoriju izrazito opasnih, onih koji su testirali i fizičku i mentalnu granicu.
Ne uklapa se lako u kalupe ali ima izuzetnu profinjenost.
Svjetski reflektori više ga ne ignoriraju. Njegovi mečevi broje stotine tisuća, pa i milijune pregleda, ime mu je poznato u velikim bare-knuckle krugovima, a strani menadžeri i organizacije itekako znaju tko je i što donosi. Ipak, Martinjak još nije “zatvoren” velikim ugovorom. Razlog je jednostavan, on nije marketinški ispoliran proizvod. On je rizik. Ne uklapa se lako u kalupe, ne prodaje se kroz savršene intervjue i ne djeluje pitomo. Upravo zato se oko njega još igra strpljiva igra čekanja, tko će imati hrabrosti ponuditi ozbiljan
ugovor bez pokušaja da ga pretvori u nešto što nije.
Martinjak je unio svijetlo u borilačke sportove, vizijama, željama i idejama.
“Kad završiš u zatvoru, ti si mrtav čovjek. Svi prijatelji te zaborave, pa žena. Rijetki ostanu. Poslije sam vani postao konobar i redar, pa se upustio u sport”. Pitanje koje se sve češće postavlja jest hoće li se okušati u MMA-u. On to ne isključuje. Za sada nema službene potvrde profesionalnog debija, iako trenira elemente partera i grapplinga i svjestan je da bi MMA značio potpuno drukčiju vrstu pripreme i reset karijere. Njegov stil savršeno odgovara borbi bez rukavica, dok bi MMA otvorio veće tržište, ali i veći rizik. Ako se taj korak dogodi, neće biti impulzivan, nego temeljito promišljen.
Bio je na dnu, bio je u zatvoru, bio je otpisan.
Marko Martinjak nije proizvod sustava, saveza ni pažljivo građenog imidža. On je rezultat sudara karaktera, pogrešaka, kazni i sirove volje. Bio je na dnu, bio je u zatvoru, bio je otpisan. Danas ruši protivnike, nosi pojaseve i tjera publiku da gleda. Ne traži simpatije, ne traži opravdanja, ne traži prečace. Traži borbu.
A borilački svijet tek mora odlučiti hoće li ga pokušati ukrotiti ugovorom ili će ga gledati kako uzima svoje, šakama, bez rukavica i bez isprike.
Pripremio Borna Milat, foto X
