U brojnim razgovorima o vezama posljednjih se godina sve češće može čuti rečenica koja mnogim ženama zvuči bolno poznato: „Ne želim više biti mama muškarcu, želim biti žena.“ Na prvi pogled može zvučati grubo ili pretjerano, ali iza nje se često krije dubok osjećaj emocionalne iscrpljenosti i nezadovoljstva odnosom koji je s vremenom izgubio ravnotežu.
Mnoge žene ne govore pritom o nedostatku ljubavi prema partneru. Naprotiv, često je riječ o odnosima koji su započeli iskreno i s velikim očekivanjima. Problem nastaje kada se partnerstvo postupno pretvori u odnos u kojem jedna osoba preuzima ulogu roditelja, a druga ulogu djeteta.
Kada partnerstvo postane roditeljstvo
U zdravoj vezi dvije odrasle osobe dijele odgovornost za zajednički život. Međutim, u nekim odnosima jedna strana počinje organizirati, podsjećati, planirati, rješavati probleme i voditi računa o svakodnevnim obavezama gotovo sama.
Tada žena ne osjeća da uz sebe ima ravnopravnog partnera, nego osobu koju mora stalno usmjeravati. Od podsjećanja na račune i obaveze do preuzimanja gotovo cjelokupne emocionalne odgovornosti za odnos, teret postaje sve veći.
Psiholog John Gottman godinama je istraživao odnose i zaključio da osjećaj nejednakosti među partnerima s vremenom stvara ogorčenost. Ljubav teško može rasti ondje gdje jedna osoba osjeća da stalno daje više od druge.
Žene ne žele biti upraviteljice tuđeg života
Kada žena kaže da ne želi biti mama svom muškarcu, ona najčešće ne govori o kuhanju ručka ili povremenoj pomoći. Govori o osjećaju da je postala glavna odgovorna osoba za gotovo sve.
Mnoge opisuju kako moraju voditi računa o svakom detalju zajedničkog života, dok partner pasivno čeka upute. U početku takvo ponašanje možda djeluje bezazleno, ali s godinama može postati izvor duboke frustracije.
U tom trenutku više nije problem samo u kućanskim poslovima ili organizaciji vremena. Problem postaje osjećaj da žena više nije doživljena kao partnerica, nego kao netko tko mora stalno brinuti, usmjeravati i rješavati.
Zašto takav odnos ubija privlačnost?
Jedna od najpoznatijih stručnjakinja za odnose, Esther Perel, često naglašava da je za romantičnu privlačnost važan osjećaj ravnopravnosti. Teško je osjećati strast prema osobi o kojoj se stalno moraš brinuti kao o djetetu.
Kada žena preuzme ulogu majke, a muškarac ulogu djeteta, odnos gubi dio svoje romantične energije. Briga i odgovornost počinju zamjenjivati privlačnost. Partner više nije osoba uz koju se žena osjeća sigurno i podržano, nego dodatna obaveza koju mora nositi na svojim leđima.
Mnoge žene upravo tada izgovore rečenicu da žele ponovno biti žene. Ne zato što žele manje davati, nego zato što žele odnos u kojem neće biti jedina odrasla osoba.
Emocionalni rad koji se ne vidi
Postoji pojam koji psiholozi sve češće koriste – emocionalni rad. To je nevidljivi posao koji uključuje planiranje, predviđanje problema, brigu o osjećajima drugih i održavanje svakodnevnog funkcioniranja odnosa i obitelji.
Često upravo žene preuzimaju najveći dio tog tereta. One pamte rođendane, organiziraju obiteljske obaveze, razmišljaju unaprijed i vode računa o emocionalnoj atmosferi u domu.
Kada taj rad nije prepoznat ili podijeljen, počinje se nakupljati osjećaj iscrpljenosti. Tada se ne javlja samo umor nego i pitanje: „Tko brine o meni?“
Muškarci često nisu svjesni problema
Zanimljivo je da mnogi muškarci nisu zlonamjerni niti svjesno iskorištavaju partnericu. Ponekad su jednostavno navikli da netko drugi preuzima odgovornost ili nisu naučili ravnopravno sudjelovati u svakodnevnim obavezama.
Zbog toga žene nerijetko godinama pokušavaju objasniti kako se osjećaju prije nego što dođe do ozbiljne krize. Problem nastaje kada se njihove poruke ignoriraju ili umanjuju.
Kada žena konačno kaže da više ne želi biti mama svom muškarcu, to je često rezultat dugog razdoblja nakupljenog nezadovoljstva, a ne trenutnog ispada.
Što žene zapravo žele kada to kažu?
U većini slučajeva ne traže savršenog muškarca. Ne traže ni osobu koja nikada neće pogriješiti.
Ono što traže jest partnerstvo.
Žele muškarca koji preuzima odgovornost za vlastiti život, koji ne očekuje da ga netko stalno podsjeća, vodi i emocionalno servisira. Žele osobu uz koju mogu biti partnerica, ljubavnica, prijateljica i žena, a ne roditelj.
Jer ljubav između dvoje odraslih ljudi najlakše raste kada obje osobe nose svoj dio tereta.
Pripremio Toni Eterović
