Društvene mreže pune su fotografija sretnih obitelji, romantičnih putovanja, proslava godišnjica i obiteljskih trenutaka. Za većinu ljudi to je prirodan način dijeljenja života s prijateljima i poznanicima. Međutim, psiholozi već dugo upozoravaju da ono što vidimo u javnosti ne mora uvijek odražavati ono što osoba doista proživljava privatno.
Posebno složena situacija nastaje kada netko godinama skriva važan dio svog identiteta. Tada javna slika i privatni život mogu postati dvije potpuno različite stvarnosti.
Život između očekivanja i stvarnosti
Kroz povijest su mnogi ljudi skrivali dijelove sebe zbog straha od odbacivanja, osude ili gubitka društvenog statusa. To se odnosilo na različite životne okolnosti, uvjerenja i seksualnu orijentaciju.
Neki homoseksualne ili biseksualne osobe tijekom života ulaze u heteroseksualne brakove, osnivaju obitelj i grade društveni ugled. Razlozi za to mogu biti brojni. Kod nekih je riječ o pritisku okoline, kod drugih o strahu od reakcije obitelji, a kod trećih o unutarnjem sukobu između vlastitih osjećaja i očekivanja društva.
Takve osobe često ne žive samo jedan život. One svakodnevno održavaju dvije različite slike o sebi – onu koju pokazuju svijetu i onu koju skrivaju.
Zašto je javna slika toliko važna?
Kada osoba osjeća da bi otkrivanje istine moglo ugroziti njezin brak, obitelj, posao ili ugled, javna slika postaje svojevrsni zaštitni zid.
Fotografije sa suprugom, djecom i obiteljskim okupljanjima tada mogu imati dodatnu psihološku funkciju. One nisu nužno dokaz laži niti odsutnosti osjećaja prema obitelji. U mnogim slučajevima osobe iskreno vole svoju djecu i partnericu. Međutim, javno isticanje obiteljskog života ponekad može predstavljati i pokušaj potvrđivanja identiteta koji žele da drugi vide.
Što je veći unutarnji strah, to potreba za kontrolom javne slike može postati izraženija.
Psihološki teret skrivanja
Živjeti dvostruki život zahtijeva stalni oprez. Potrebno je paziti što se govori, s kim se viđa, koje informacije izlaze u javnost i kakav se dojam ostavlja na okolinu.
Psiholozi ističu da dugotrajno skrivanje važnog dijela identiteta može izazvati:
- kronični stres
- anksioznost
- osjećaj izolacije
- emocionalnu iscrpljenost
Takve osobe često žive u stalnom strahu od pitanja: „Što ako netko sazna?“ Bez obzira o kojem se skrivenom dijelu života radi, dugotrajno održavanje dvostruke stvarnosti može biti iznimno zahtjevno.
Zašto neki ljudi javno osuđuju ono što skrivaju?
Jedan od najzanimljivijih psiholoških fenomena povezanih s ovom temom naziva se reakcijska formacija. To je obrambeni mehanizam u kojem osoba ponekad javno pokazuje stavove koji su suprotni osjećajima ili impulsima s kojima se teško nosi.
To ne znači da je svaka osoba koja koristi uvredljive izraze prema homoseksualcima potajno homoseksualna. Takav zaključak bio bi pogrešan i pojednostavljen.
Ipak, psiholozi upozoravaju da ljudi koji imaju snažne unutarnje konflikte ponekad mogu pretjerano naglašavati stavove kojima pokušavaju uvjeriti okolinu, ali i same sebe, u određenu sliku vlastitog identiteta.
Stereotipi često vode pogrešnim zaključcima
Važno je naglasiti da se seksualna orijentacija ne može zaključiti na temelju izgleda, načina odijevanja, depilacije, njege kože ili interesa za modu.
Današnji muškarci, bez obzira na seksualnu orijentaciju, sve više brinu o svom izgledu, zdravlju i osobnoj njezi. Povezivanje takvih navika s homoseksualnošću predstavlja stereotip koji često dovodi do pogrešnih procjena.
Stručnjaci upozoravaju da je ljudska seksualnost mnogo složenija od površnih znakova koje ljudi ponekad pokušavaju koristiti kao dokaz.
Najveći strah nije javnost nego gubitak
Kada osoba godinama skriva dio svog identiteta, najveći strah često nije sama javnost. Mnogo veći strah može biti mogućnost gubitka onoga što je godinama gradila.
To može uključivati:
- brak
- odnos s djecom
- prijateljstva
- profesionalni ugled
- društveni položaj
Zbog toga mnogi ostaju zarobljeni između potrebe da budu autentični i potrebe da zadrže postojeći život.
