Miris mačjeg urina može biti izuzetno neugodan i teško se uklanja, no stručnjaci ističu da je ključ u brzom reagiranju, upotrebi enzimskih sredstava i temeljitom sušenju površine. Najvažnije je potpuno neutralizirati miris, jer mačke mogu ponovno mokriti na istom mjestu ako osjete i najmanji trag urina.
Miris se opisuje kao jak amonijačni zadah koji s vremenom postaje još intenzivniji zbog razgradnje bakterija. Kod nekastriranih mužjaka zadah je često jači zbog hormona koji se izlučuju mokraćom.
Za uklanjanje se preporučuju enzimska sredstva za čišćenje, jer razgrađuju kiseline iz mačjeg urina. Kao prirodna pomoć mogu poslužiti sirće i soda bikarbona, dok proizvode s amonijakom treba izbjegavati.
Veterinar Bruce Kornreich upozorava da amonijak, kao sastavni dio mačjeg urina, može potaknuti mačku da ponovno mokri na istom mjestu. Kod mrlja na tepihu potrebno je brzo upiti tekućinu čistom krpom, isprati područje vodom i temeljito osušiti usisivačem za mokro i suho čišćenje. Parni čistač se ne preporučuje jer toplina može dodatno učvrstiti mrlju.
Nakon toga površinu treba obilno natopiti enzimskim sredstvom, ostaviti ga 10 do 15 minuta, ponovno upiti višak i sačekati da se potpuno osuši. Sličan postupak vrijedi i za madrace, jastuke i odjeću, gdje je često potrebno više tretmana.
Odjeću treba prati u hladnoj vodi uz deterdžent, sodu bikarbonu ili sirće, a po potrebi ponoviti pranje s enzimskim sredstvom. Sušenje na zraku je bolje od sušilice jer toplina može zadržati neugodan miris.
Na drvenim površinama često je dovoljno čišćenje vodom, a tvrdokorne mrlje zahtijevaju enzimski tretman i temeljito sušenje.
Brzo i pravilno djelovanje može spriječiti ponavljanje problema i sačuvati higijenu doma.
H.B., Foto: Pixabay
