Biskup Križić je pogazio svoja obećanja usprkos velikim riječima. Sve je bila laž čak i dopisivanje sa žrtvom pedofilije. Dao je lažne nade. Ono što je izrekao biskup mons Zdenko Križić, riječi su koje su zatresle sve prisutne svećenike i one koji su pomno pogledali snimku. Crkva se potresla do svih biskupa, tako smo doznali kako je iz vrha crkve došla intervencija za katoličke medije da ne napišu sve što je iznio biskup Križić. Čak mons Mate Uzinić nije dorastao ovakvim izjavama samokritike, jer mons Križić svoje prvo obraćenje svećenstvu počinje sa: gnjevom društva, otjeranim vjernicima, onima koji su izgubili vjeru, žrtvama zlostavljanja u Chileu koje su zapalile crkve ali ne iz mržnje nego srušene vjere zbog loših pastira i počinitelja zlostavljanja.
Svećenici su očekivali tople riječi ali su dobili hladan tuš. (dolje video)
Novi nadbiskup Splitsko-makarski Zdenko Križić ovom prigodom imao je svoj prvi istup pred katoličkim svećenicima Splitsko-makarske nadbiskupije. U marijanskome svetištu Vepric, u utorak 03.10., održan je studijski dan svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Povodom zasjedanja XVI. redovite biskupske sinode o temi sinodalnosti u Crkvi, ove godine je prigodno odabrano da središnja tema studijskoga dana bude upravo sinodalnost Crkve. Susret je započeo euharistijskim slavljem u kapeli Milosrdnog Isusa kojega je predvodio Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić u koncelebraciji s novoimenovanim Splitsko-makarskim nadbiskupom mons. Zdenkom Križićem, nadbiskupom u miru mons. Marinom Barišićem i oko 80 svećenika.
Mons. Zdenko Križić započeo je homiliju biblijskom pričom iz Djela apostolskih kada je Pavao doživio susret s Uskrslim Kristom te ga on šalje u Damask. Pavao je upitao Gospodina što mu je činiti kada dođe u Damask, no on mu nije dao odgovor. Naime, i u duhovnom životu nikome Gospodin ne daje servirano sve što treba činiti već se svijetlo Božje dobiva u hodu i u zauzetom traženju, istaknuo je u uvodu.
„Ono što zasada znam sigurno je da Bog od nas traži trajnu zauzetost na duhovnom planu, kako na osobnom, tako i na razini nadbiskupije. To je temeljna potreba svake naše mjesne Crkve. Bez toga sve je drugo u nemaloj opasnosti“, kazao je nadbiskup. Iluzija je misliti da će se napraviti značajni koraci na planu sinodalnosti bez ozbiljnije duhovnosti. Bez duhovnosti, maha može uzeti samo individualizam, osobni interesi i kritizerstvo. Perspektiva, gdje treba smjestiti cjelokupni pastoralni napor, je svetost jer je ona više nego ikada primarna pastoralna hitnost i prioritet. Središte, svakog pastoralnog nastojanja, pa tako i sinodalnog hoda, ima izvorište u Evanđelju i životu Isusa Krista kojega treba nasljedovati. To je program koji se ne mijenja s promjenama vremena i kultura.
„Bez svetih svećenika, bez svećenika jake vjere i iskustva Boga, budućnost Crkve je neizvjesna“, kazao je. „Možda će netko reći da budućnost Crkve nije tako neizvjesna jer imamo jamac da je ni vrata paklena neće nadvladati. Sve je to Isus znao, no usprkos tom jamstvu kojega je dao, postavio je pitanje hoće li Sin Čovječji uopće naći vjere kada opet dođe na Zemlju? Isus je svojim učenicima povjerio odgovornost za budućnost Crkve, a ti njegovi učenici danas smo mi, svećenici i biskupi. Od nas zavisi budućnost vjere našega naroda i toga moramo biti svjesni.“, istaknuo je.
NADBISKUP JE ČAK SHVATIO PALJEVINE CRKVI I BIJES IZDANIH ŽRTVI.
“Prije više mjeseci mogli smo čitati kako je narod u Čileu, kao reakciju na određene sablazni od strane svećenika, počeo paliti i uništavati crkve. Nisu svi ti koji su to činili bili ateisti ili ljudi druge vjere koja ne podnosi kršćanstvo. Uglavnom su to bili vjernici kojima se zbog tih sablazni zgadilo kršćanstvo. Nemojmo biti sigurni da je to nemoguće da se dogodi u našem narodu. Moramo biti itekako pažljivi i moliti Boga da se nikada ne dogodi.”
“Mi ćemo slušati i čitati u medijima kako je u našoj Crkvi sve manje vjernika, kako sve više osoba napušta Crkvu. Nije to ono što nas najviše zabrinjava jer je i normalno da neki otpadnu, pogotovo oni koji nisu bili dublje vezani uz Crkvu i sakramente i čija je vjera bila bazirana na pukoj tradiciji, ali bez iskustva Boga. Ali ono o čemu moramo razmišljati je da li mi nismo možda ti koji su postali uzrokom spoticaja drugih? Danas uistinu sve više čujemo pitanja koja dolaze iz same Crkve, a ta su pitanja: da li je danas više u krizi vjera naroda ili vjera svećenika i redovnika? Svatko nad ovim treba ozbiljno razmišljati”, kazao je nadbiskup Zdenko Križić.
Nadbiskup je istaknuo da papa u više navrata u obraćanjima svećenicima upozorava da se čuvaju kako ne bi postali svjetovni činovnici koji nemaju više što reći narodu. Svećenik bez odnosa s Isusom postaje smiješan u svom pozivu, a to narod vrlo dobro primijeti. „Svećenik može postići dva, tri doktorata, no ako ne zna nositi Isusov križ, doktorati ništa ne koriste. Svećenik, s kojim Crkva može računati, je onaj koji se približio ognju i dopustio da mu vatra ljubavi spali ambicije karijere i moći“, kazao je.
