“Woke” kultura dolazi od engleske riječi woke (probuđen), a izvorno se odnosila na svijest o društvenim nepravdama, posebno rasizmu. Danas označava širi pokret koji zagovara socijalnu pravdu, ravnopravnost spolova, LGBTQ+ prava, ekološku svijest i borbu protiv diskriminacije. Jedan od razloga podjeljenosti je njezin utjecaj na obrazovanje i djecu. U školama se uvode programi o rodnom identitetu i rasi, što neki roditelji podržavaju, a drugi smatraju indoktrinacijom. Kritičari tvrde da se “woke” ideologija previše miješa u dječje odrastanje, namećući osjetljive teme prerano. Pristalice pak kažu da djeca trebaju odrastati u inkluzivnom društvu i učiti o različitostima.
No rodovi su nešto sasvim novo o čemu nas uče i praktiči do jučer se smatralo i tretira kod mnogih liječnika poremećaj identiteta. Kako očekivati od javnosti da olako prihvati nešto što je do jučer nazivano brojnim ružnim i bolesnim nazivima. Zapravo postojalo je samo u maskenbalu ili na noći vještica. Bradati muškarci sa ružom na usnama, minicama i štiklama. Kritičari smatraju da “woke” kultura ide predaleko, namećući političku korektnost i gušeći slobodu govora. Optužuju je za “cancel culture” – praksu javnog osuđivanja i bojkotiranja ljudi zbog prošlih izjava ili stavova. No strah je mnogih upravo od toga da se djecom manipulira. Iako se WOKE službeno ograđuje od pedofilije kao zločina, nije jasno čemu uopće djecu poučavati seksualnim različitostima, učimo li ih o tome kakkav ih čeka život poslije školovanja?
Često puta nije za vjerovati ni ljudima koji javno osuđuju Woke, jer se pokazalo da su baš te osobe sportaši pa i političari uhvaćeni u razno raznim perverznim aferama. Isticali su mržnju protiv homića, npr. a medijski eksperti zanju da vole istospolne, biseksualne odnose. Također mnogi su imali javne skandale sa transeksualcima, ali gay muškarčine se trude uigrano živjeti dupli život i ostavljati dojmove većih ženskara od onih koji to jesu. Uvjerljivi, pametni ali dvostruki, a takvi su i najdestruktivniji za sredinu jer sa sobom nisu raščistili. Pitam se zapravo koliko je opasno da kažem sutra djetetu da ipak postoji velika populacija koja razmišlja drugačije i da je to u redu? A zapravo “posvećene ruke” brojnih pedofila sa oltara su nas učile kako je sve to sotonski. Ta društvena shizoidnost koja uspostavlja strah kako bi vladala možda je čak opasnija od woke kulture, dajem si za pravo reći.
Osoba svjesna drugačijih emocionalnih potreba ili teškoća nije opasnija od destruktivne osobe kojoj je stvoren film “da ne smije prihvatiti sebe i da je bolesna zbog svojih osjećaja”. Takvi ljudi u bijegu od sebe su cijeli život nagazne mine, za sebe i društvo. No woke kultura ima vrlo prošireno shvaćanje o ženama zmajevima, tranzicijama u druga tijela pa i istospolno usvajanje djece. Nekako me zbunjuje taj na neki način sodomski seksualni život u koji se želi uključiti i djecu i tu mi stoji veliki upitnik, bili ijedan gay se odrekao svoje majke ili oca? Zašto bi oduzeo pravo djetetu na majku ili oca? Jeli to malo da budem jasno shvaćen posesivno u woke kulturi? Jeli se smije uzeti pravo na kritiku i stav da se ne složim sa svime u Woke?
T.E.
