Svatko od nas barem je jednom poželio nakratko biti drugoga spola, no dok se kod većine radi samo o znatiželji, ima ljudi koji jako dobro znaju kako je istovremeno biti i muškarac i žena
Poremećaj spolnog identiteta TRANSRODNOST (nije sasvim točno sve takve ljude zvati transseksualci) znanstveno je priznat, no unatoč nedvojbenim znanstvenim dokazima da se ne radi o ‘obijesnim antikristima’ nego o duboko nesretnim ljudima koji nisu svjesno odabrali to što im se dogodilo nego su se takvi rodili, društvo uglavnom ne prihvaća. Transseksualci (zovimo ih tako jer je uvriježeno), posebice žene u tijelu muškarca, i obrnuto kad odluče biti zabavljači obično su prihvaćeni, ali samo u klubovima u kojima nastupaju, a i tamo ih velik postotak publike dolazi gledati kao neku vrstu cirkuskih nakaza. U njihovim se obiteljima i brakovima događaju veliki lomovi, roditelji se pitaju gdje su pogriješili, a sam transseksualac nerijetko je u teškom psihičkom stanju. Ako je transseksualac dugo negirao poremećaj i u pokušaju da se uklopi u ‘normalan’ način života ostvario dugu vezu ili brak, partner/ica također osjeća krivicu, sindrom manje vrijednosti, odgovornost za nastali problem, pa i ljutnju. Sve to dovoljno su drastične situacije i emocije da su filmaši odavno tu tematiku vidjeli kao zahvalnu za film. Samo HBO je prikazivao dva odlična filma na tu temu: glazbeni film ‘Hedwiga i bijesni inč’ koji je napisao, režirao, producirao i odigrao glavnu ulogu John Cameron Mitchell te TV film ‘Normalno’ sa sjajno odrađenim glavnim ulogama za koje su zaslužni Jessica Lange i Tom Wilkinson.
U prvom filmu je riječ o mladom stanovniku istočnog Berlina prije pada zida, primjeru showbiz zabavljača, nesretnog glazbenika u potrazi za identitetom, nakaze u očima mnogih. Drugi film prati pozne godine čovjeka kod kojeg nitko nikada ništa neobično nije opazio, koji ima divan brak i dvoje odrasle djece i koji iznenada supruzi i čitavom zatucanom gradu u američkoj unutrašnjosti u kojem živi objavljuje čvrstu odluku da ode na operaciju promjene spola. Nakon ljutnje, grižnje savjesti i napuštanja, u ovom se filmu par dovoljno voli da ostanu skupa kao dvije žene. U stvarnom životu društvo, posebno u manjim i neobrazovanijim sredinama, transseksualce, ako su muškarci, često naziva pederima i osuđuje ih, jer, kao i u slučaju homoseksualnosti, ne žele čuti nijedan argument, nego uporno tvrde kako je riječ o zastranjivanju, osobnom izboru, a najzatucaniji vjernici reći će da je to vražje djelo. Medicinski gledano, poremećaj spolnog identiteta zasigurno postoji. Ipak, kako se kao trajno rješenje preporučuje operacija promjene spola, što je prilično složen i drastičan proces, da bi se tome pristupilo, potrebno je nedvojbeno utvrditi da osoba to zaista želi jer je istinski riječ o muškarcu u tijelu žene i obrnuto. Operacije ne dolaze u obzir kod maloljetnika i nedovoljno zrelih pojedinaca, jer vrlo mlade osobe još traže identitet, pa koji put znaju i zalutati u krivome smjeru. Službeno tumačenje poremećaja spolnog identiteta je: riječ je o ljudima čiji se stvarni, unutrašnji spolni identitet ne poklapa s fizičkom pojavnošću u kojoj su rođeni. Oni se suočavaju s neznanjem, diskriminacijom, kršenjem prava i, što je najvažnije, teškom bitkom ako odluče postati transseksualci, transrodni tj. promijeniti spol.
Dakle, transseksualci su samo oni koji odluče promijeniti spol. To čak nije moguće (zbog zakonskih propisa) učiniti u svim zemljama svijeta. U Hrvatskoj jest, pa čak i na trošak zdravstvenog osiguranja, jer naši zakoni smatraju kako psihičke posljedice nesaniranog poremećaja spolnog identiteta mogu biti drastične (osobe koje ne ostvare promjenu spola mogu počiniti samoubojstvo i ozbiljno se psihički razboljeti). Nakon promjene spola kirurškim putem i zakonski se mijenja ime i spol, pa osoba u potpunosti, osim reproduktivno, postaje pripadnikom drugog spola. Poremećaj je vrlo rijedak, a većini ljudi koji od njega pate nije dovoljno odijevati se i ponašati kao suprotan spol, nego žele operativnim putem dobiti nešto najsličnije spolovilu pripadnika suprotnog spola, kako bi mogli biti i seksualno aktivni. Naravno, muškarac operativno promijenjen u ženu ne može zatrudnjeti i roditi, kao što ni žena promijenjena u muškarca ne proizvodi spermu. Prije operacije provodi se temeljita hormonalna terapija koju nije lako podnijeti. Iako znamo da ovakvi napisi i apeli različitih udruga za ljudska prava te akcije osvještavanja stanovništva nisu dovoljni za promjenu općeg razmišljanja u bilo kojem društvu, nema druge nego vjerovati kako su, uz puno toplih filmova i dirljivih dokumentaraca, sve to mali pomaci koji će možda jednoga dana dovesti do nešto više tolerancije.
Leonid Gruesky, foto Pixabay
