Tko je Breivik?
Slučaj Andersa Behringa Breivika, počinitelja nezapamćenog masakra u Norveškoj 2011. godine, izazvao je opsežne i burne rasprave među stručnjacima iz forenzike, psihijatrije i kriminologije širom svijeta. Njegovo ponašanje, ideologija i psihičko stanje bili su predmet višestrukih analiza i suprotstavljenih stručnih mišljenja. Tumačenje jednog takvog ludila bilo je potpuno za psihijatre forenzičara različito čak i na sudu. Nisu se slagali ni policija, ni psihijatri ni tužitelji u zaključcima tko je Breivik.
Dana 22. 07. 2011. Breivik je detonirao automobil-bombu u Oslu koja ja usmrtila 8 ljudi, nakon čega je dva sata kasnije prišao omladinskom kampu Laburističke stranke na otoku Utøya i, glumeći policijskog službenika, otvorio vatru na prisutne adolescente. Ubio je njih 69. Sveukupno je ubio 77 osoba.
Nakon što je ga je policija uhitila na Utøyi je 2012. godine osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od 21 godinu, za masovna ubojstva, izazivanje eksplozije i terorizam, uz neograničenu mogućnost produženja kazne za 5 godina pred istek. Budući da nije bilo sumnje o njegovoj odgovornosti, sudu je, kao i Breiviku, bilo važno utvrditi njegovu ubrojivost u vrijeme napada.
Je li Breivik aktivist ili ne?
Dva tima psihijatara koja su pratila slučaj došli su do različitih zaključaka. Breivika je policija po uhićenju etiketirala kao desničarskog konzervativnog ekstremista. Prema tvrdnjama Reutersa i BBC-ja, pomoćnik šefa policije Roger Andersen opisao je osumnjičenog kao »kršćanskog fundamentalista«. Ubrzo je utvrđeno da je Breivik član norveške masonske lože, iz koje je isključen nakon što je protiv njega podignuta optužnica radi nesklada između Breivikovih stavova i »kršćanskih i humanističkih vrijednosti« lože.
Breivik je bio podcjenjeni vučić koji je vikao i pozivao na zlo ali nije bio ozbiljno shvaćan. Breivik se sam predstavljao kao “politički aktivist” i “viteški borac protiv multikulturalizma”, ali Norveška javnost i mediji nikad ga nisu uzeli ozbiljno kao aktivistu. Pa ni opasnu osobu. Njegove “ideje” su smatrane krajnje ekstremnim, rasističkim i paranoičnim. U početku je bio predmet gađenja i šoka, kasnije i predmet ismijavanja, jer su njegovi nastupi (poput pozdravljanja “nacističkim” pozdravom u sudnici) izgledali teatralno i apsurdno. Mediji su često prikazivali njegovu samopercepciju kao “viteza” ili “mučenika” – kao grotesknu i narcističku, a ne kao realan politički stav.
Razni stavovi
1. Psihijatrijske procjene – sukob mišljenja
Norveški sud je naručio dvije nezavisne forenzičko-psihijatrijske ekspertize, koje su došle do suprotnih zaključaka:
Prva ekspertiza (2011.)
- Zaključila je da je Breivik psihotičan u vrijeme zločina i da bolujeod paranoidne šizofrenije.
- Smatrali su da su njegove ideje o „viteškom redu“ i „misiji spašavanja Norveške“ deluzije.
- Preporuka: neuračunljiv, liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, a ne
kazna zatvora.
Druga ekspertiza (2012.)
- Zaključila je suprotno: Breivik nije psihotičan, već ima narcistički i antisocijalni poremećaj ličnosti, uz ekstremni ideološki fanatizam.
- Bio je svjestan svojih postupaka, planirao ih racionalno i razumio njihove posljedice.
- Preporuka: uračunljiv, te može biti osuđen na zatvorsku kaznu.
Sud je prihvatio drugu procjenu – Breivik je proglašen uračunljivim i osuđen na 21 godinu zatvora (uz mogućnost produženja).
2. Forenzičko-psihijatrijski komentari u svijetu
Mnogi forenzičari su istaknuli da Breivik ne pokazuje klasične znakove šizofrenije (nema halucinacija ni poremećaja mišljenja), već fanatičnu ideologiju sličnu teroristima koji vjeruju u političku ili religijsku misiju.
Psihijatri poput Simon Wessely (King’s College London) naglasili su da ekstremni ideološki sistem ne mora biti deluzivan, već može biti rezultat radikalizacije i narcizma, a ne bolesti.
Drugi stručnjaci, osobito u Skandinaviji, isticali su da Breivik pokazuje hladnu emocionalnost, nedostatak empatije i grandioznost – što upućuje na psihopatiju ili narcistički poremećaj ličnosti.
3. Širi društveni i forenzički kontekst
Forenzičari su upozorili da se Breivikov slučaj ne smije svesti samo na „ludilo“, jer bi to umanjilo odgovornost i prikrilo politički ekstremizam kao motiv. Neki su ga opisivali kao „racionalnog teroristu“, koji koristi nasilje za ideološki cilj. Breivik je tijekom suđenja pokazivao hladnu kontrolu, logičko rezonovanje i detaljno planiranje, što je za mnoge dokaz uračunljivosti.
4. Psihijatrijski i etički spor
Rasprava o Breiviku otvorila je pitanje: Gdje je granica između ideološkog ekstremizma i psihičke bolesti?
Neki stručnjaci su smatrali da su njegove ideje toliko bizarne i egocentrične da odražavaju deluzivni poremećaj. Drugi su tvrdili da takve ideje nisu dokaz ludila, nego ekstremne, ali dosljedne ideološke pozicije, što je važno razlikovati u forenzičkom smislu.
Zaključak stručne zajednice-Breivik i dalje kompleksan slučaj
Većina međunarodnih forenzičkih i psihijatrijskih stručnjaka danas se slaže da: Breivik nije bio psihotičan, nego ekstremno ideološki motiviran, s elementima narcizma i psihopatije. Njegov slučaj je graničan između patologije i ideologije – pokazuje kako politički ekstremizam može imati psihološke osobine poremećaja
ličnosti, ali bez gubitka stvarnosti.
Razlika u mišljenjima psihijatara u slučaju Andersa Breivika zapravo pokazuje koliko je kompleksno procijeniti granicu između ludila i svjesnog zla.
TE
