Iako većina ljudi preferira pse, mace i ptice, postoji i oni koji više naginju prema neobičnijim stvorenjima kako što su egzotične životinje.
Teraristika nije za svakoga, a najveću prepreku i otegotnu okolnost mnogima predstavlja hranjenje, kao i eventualni strah od takvih životinja. Prema načinu držanja terarijske životinje usporedive su s akvarijskim. To su životinje koje se promatraju u terariju. Ne nosi ih se van, na navlači ih se po rukama niti ih se može držati bez terarija da se slobodno kreću po stanu.
U Hrvatskoj je najzastupljenija kupovina početničkih zmija i guštera. Velik broj njih se opredjeljuje i za pauke koji zahtijevaju terarije manjih dimenzija, ali ima i onih koji drže paličnjake, žabe, vodozemce i bogomoljke. Ukusi su različiti i izbor je šarolik.
Početnicima se obično preporučuje da krenu s jednostavnijim vrstama, koje su mirnije i otpornije na određene početničke greške. U to , npr. spadaju mliječne, kraljevske i kukuruzne zmije. Nadalje, bradate agame, leopard gekoni i slični najbolji su izbor za početničkog guštera. Što se pak tiče pauka, na raspolaganju su različita vrste tarantula.
Osnovnu opremu za egzotične životinje čini terarij, a on može biti od drva ili stakla, dok dimenzije ovise o vrsti životinja koju se namjera držati u istome, pri čemu vrijedi pravilo: što veći to bolji!
Nadalje, tu je i rasvjeta koja životinjama omogućava izmjenu “dana i noći”
Također je potrebno osigurati i grijanje jer su gmazovi hladnokrvne životinje.
Grijanje ovisi o vrsti gmaza. Neki od njih se griju samo žaruljom, dok je za neke potrebno imati grijaće panele ili kablove. Za dnevne guštere je potrebno imati UVB rasvjetu.
Temperaturu je najlakše regulirati tako da se postavi termostat na kojem se odrede parametri pa on regulira jačinu grijača. Kako bi se izbjeglo ručno manevriranje, sve prethodno spomenuto spaja se na timer na kojem se namještaju automatsko paljenje te gašenje svjetla i grijača.
Na dno terarija postavlja se treset ili pijesak, što ovisi o vrsti ljubimca.
Unutrašnjost terarija potrebno je približiti prirodnom okolišu koji je tipičan za određenu životinju. Potrebna je zdjelica za vodu (gušterima jedna i za hranu), a sve ostalo: granje, kamenje i slično moguće je pronaći na livadama. Prije stavljanja u terarij sve je potrebno dezinficirati.
Oni malo spretniji mogu od stiropora, pur pjene i fugir mase izrađivati kućice, pozadine i slično, dok su ostalima takve stvari dostupne u pet shopovima.
Zmije se hrane miševima i štakorima, što kod mnogih izaziva odbojnost. Glodavci za zmije dostupni su u pet shopovima ili kod uzgajivača istih. Mogu se kupovati zaleđeni, držati u zamrzivaču i odmrzavati po potrebi.
Zmije jedu jednom u dva tjedna (bebe jednom tjedno), i to mrtvi plijen jer kod živog uvijek postoji opasnost da zmija bude izgrižena, a ovako nema opasnosti.
Većina guštera hrani se živom hranom (uz iznimku nekih biljojednih guštera koji nisu za početnike), a to su razliliti crvi i žohari. Njih se ponekad ne može nabaviti u pet shopovima i zato ih je potrebno uzgajati kod kuće.
Upravo zbog žive hrane mnogi odustaju od kupovine guštera.
Gmazove nije potrebno cijepiti, ali su skloni unutarnjim i vanjskim parazitima te nekik bolestima do kojih može doći zbog neadekvatnog držanja, a mogu oboliti i od tumora i sličnih bolesti.
U Hrvatskoj je samo nekolicina veterinara kvalificirano za liječenje gmazova i to predstavlja značajan ograničavajući faktor i problem s kojim se suočavaju vlasnici ovakvih ljubimaca.
Andrea Jakovčević
