Povijest bivše Jugoslavije često se promatra kroz industrijalizaciju, izgradnju cesta, tvornica i stanova. Međutim, iza te slike postojale su i stotine tisuća obitelji koje su izgubile svoje kuće, stanove, zemljišta i poslovne prostore zbog nacionalizacije, konfiskacije ili drugih tadašnjih zakonskih mjera.
Za one koji nisu bili izravno pogođeni, te nepravde često su ostale nevidljive. No obitelji koje su izgubile svoju imovinu prenosile su osjećaj nepravde s generacije na generaciju. Dakle, u Jugoslaviji nije bilo svima idealno. Kada nekome prisilno useliš u kuću stanare umjesto da im izgradiš kuće, netko je oštećen.
Obespravljeni su bili manjina gnjeva i patnje
Ivan Matetić, predsjednik udruge “Proljeće”, optužio je Grad Split za dugogodišnju agoniju vlasnika stanova zbog nenamjenskog trošenja sredstava i nedovoljnog broja osiguranih stanova za zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca.
Iznio je da se čak kriminalno knjižilo na tuđa zemljišta i nakon Jugoslavije. Gradonačelnika Split Šutu prozvao je odgovornim kako bi vlasnici ušli u posjed svoje imovine. Ističe za Slobodnu Dalmaciju da je Šuta davao velika obećanja a da se sada ne želi niti javiti.
Udruga “Vlasništvo i posjed” je zagrebačka udruga koja okuplja privatne vlasnike stanova. Oni već godinama, baš kao i splitsko “Proljeće”, javno istupaju, organiziraju prosvjede na Markovu trgu i vrše pritisak na Vladu i Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Iznosili su podatke da velik broj zaštićenih najmoprimaca zapravo posjeduje druge nekretnine, dok stvarni vlasnici desetljećima ne mogu ući u svoj posjed. Ukazali su da ljudi koji žive u njihovim nekretninama imaju još nekretnina. (socijalna pravda)
Hrvatska udruga stanara (vlasnika) povijesno je prva počela pravnu bitku i slala tužbe prema Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Upravo su njihove pravne pobjede u Strasbourgu (poput ključnih presuda protiv Republike Hrvatske) prisilile državu da napokon donese novi Zakon i krene u rješavanje ovog problema. No traljavo. Vlasnici su u pisanju formulara osjetili se poniženi, već se u formularu ministarstva osjetila diskriminacija koja stanarima daje “i ovce i novce i sve želje svijeta” dok se vlasnicima nudio otkup po užasavajućim cijenama.
Formulare je radilo društvo amatera koje nije uopće zanimalo koliko vlasnik ima neriješenih stvari sa državom i kolika saznanja o kriminalu.
Kada država odlučuje tko će živjeti u tuđem domu
Jedna od najtežih posljedica tadašnjeg sustava bilo je useljavanje ljudi u nekretnine koje su prije toga pripadale privatnim vlasnicima.
Mnogi građani koji su dobili stan nisu sami stvarali takav sustav niti donosili njegove zakone. S druge strane, brojni vlasnici osjećali su da im je oduzeto jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na vlastitu imovinu.
Takva politika često je stvarala sukobe između običnih ljudi koji jedni drugima nisu bili neprijatelji, nego su se našli u situaciji koju je oblikovala država.
Jesu li takve politike ostavile trajne podjele?
Povjesničari navode da su raspad Jugoslavije uzrokovali brojni politički, gospodarski, nacionalni i međunarodni čimbenici. Istodobno, mnogi smatraju da su desetljeća neriješenih nepravdi, uključujući pitanja oduzete imovine, pridonijela dubokom nepovjerenju prema bivšem sustavu.
Za obitelji kojima je imovina oduzeta teško je odvojiti politički sustav od osobnog iskustva gubitka. I danas u modernoj Hrvatskoj zaštićeni stanari ne žele napustiti tuđe nekretnine iako im ministartvo imovine Branka Bačića “zamislite” nudi i novac i nekretninu. A vlasnicima nudi otkup ispod svake tržišne cijene.
Neki su uspjeli kriminalnom spregom u novoj Hrvatskoj od gradova otkupiti (umjesto vlasnika) stanove, uknjižiti se i preprodati ih povoljnije. Sustav je znao, nije zakazao, dozvolio je uz sigurnosne službe dok EU nije dao opasku državnom vrhu da vidi što se događa te da je to kršenje europskog prava.
Pitanje državnih rezidencija
Povijest raskošnih rezidencija koje je koristio Josip Broz Tito prepuna je obiteljskih tragedija, prisilnih nacionalizacija i otimačine. Većina tih objekata i zemljišta pripadala je imućnim građanima, poduzetnicima i plemićkim obiteljima kojima je komunistički režim nakon Drugog svjetskog rata imovinu oduzeo bez naknade ili uz simbolične iznose.
Vilu Dalmaciju na Marjanu je 1914. godine izgradio Franjo Schiller, splitsko židovski poduzetnik i industrijalac, te ju je izvorno nazvao Vila Schiller. Služila je kao pansion i luksuzno obiteljsko imanje. Režim ju je nacionalizirao 1947. godine za potrebe maršala Tita. Preimenovana je u Vila Dalmacija, a okolni posjed od čak 57.000 kvadratnih metara potpuno je zatvoren za javnost i ograđen žicom. Danas je u vlasništvu Grada Splita.
Sve vile su pljenjene na ovakav način iako je 20 milijuna Jugoslavena bilo zadovoljno.
Jesu li vlasnici bili „nepošteni“ i neprijatelji
Često se u javnosti pojavljuje pojednostavljena tvrdnja da su svi koji su posjedovali više nekretnina do njih došli na sumnjiv način. Međutim, povijesni izvori pokazuju da je stvarnost bila složenija. Neki su imovinu stekli nasljeđivanjem, trgovinom, dugogodišnjim radom ili ulaganjima. i neprijatelji
Imovina se oduzimala širokim društvenim skupinama:
Antifašizam ili komunizam – što je oblikovalo zakone?
Antifašizam kao pokret bio je usmjeren na borbu protiv fašizma i okupacije tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon rata, politički sustav koji se uspostavio u Jugoslaviji bio je socijalistički, odnosno komunistički, i upravo je taj sustav oblikovao zakone o nacionalizaciji i konfiskaciji.
Drugim riječima, iako se vlast legitimirala antifašističkom borbom, konkretne mjere oduzimanja imovine bile su dio komunističke ideologije i politike koja je težila društvenom vlasništvu i ograničavanju privatnog kapitala.
Kako je sustav sam stvorio krive temelje?
Proces oduzimanja privatne imovine u socijalističkoj Jugoslaviji bio je sustavan, masovan i zakonski definiran, a provodio se kroz tri glavna vala: 1. konfiskaciju (oduzimanje imovine bez naknade “neprijateljima režima” i ratnim profiterima), 2. nacionalizaciju (podržavljenje tvrtki, industrije, a kasnije i stanova te zemljišta) i 3. agrarnu reformu (oduzimanje viška zemlje veleposjednicima, Crkvi i privatnim vlasnicima)
Povijesno potpuno točan i logičan zaključak.
1. Ogorčeni građani i seljaci bez imovine
2. Politička emigracija
3. Crkva i vjernici
4. Staljinisti (Informbiroovci) – neprijatelji iz vlastitih redova
Krug straha i represije
Pripremio Toni Eterović
