Kako živjeti sa osobom koja je potpuno uvjerena da je uvijek u pravu i da su svi oko nje krivi za sve? Ona ne postoji u krivici, ona je žrtva. Redovna je u crkvi, voli životinje ali postoje pravila koja su samo njena i apsolutno je nemoguće postići osim u iznimnim situacijama dijalog? Odbija psiho pomoć i smatra je uvredljivom a svima ljepi etikete da su bolesni. Toga je mnogo, postoje li psihijatri koji razume o čemu se radi?
Ovakva situacija može biti iscrpljujuća, zbunjujuća i emocionalno teška. Ovo nije rijetkost i postoje stručnjaci koji se time specijalno bave. Opis uključenih osobina vrlo često se poklapa s jednim od ovih obrazaca:
1. Narcističke osobine (ili poremećaj ličnosti)
Vrlo tipično:
-
uvijek su “u pravu”, ostali “u krivu”
-
nema preuzimanja odgovornosti
-
uvjerenje da su žrtve
-
emocionalna netolerancija na kritiku
-
verbalno zlostavljanje kad se osjete ugroženo
-
odbijanje terapije uz uvjerenje da su “drugi bolesni”
2. Borderline osobine (manje vjerovatno, ali moguće)
-
crno-bijelo razmišljanje
-
intenzivne emocionalne reakcije
-
nestabilni odnosi
-
osjećaj žrtve
3. Kontrolirajući i rigidni stil ličnosti
Pogotovo ako je osoba:
-
preokupirana pravilima “kako treba biti”
-
religiozna na način koji daje osjećaj moralne nadmoći
-
nesposobna tolerirati drugačije mišljenje
Dakle – da, psihijatri i terapeuti dobro znaju o čemu se radi. Ovo su dobro poznati obrasci ponašanja.
Zašto je takve osobe gotovo nemoguće nagovoriti na terapiju?
Ljudi s ovakvim osobinama često:
-
ne vide problem u sebi
-
doživljavaju terapiju kao napad na njihovo samopoštovanje
-
gledaju sebe kao žrtve, a ostale kao agresore
-
osjećaju da priznanje greške znači totalni gubitak kontrole
Zato se rijetko ili nikad sami jave psihijatru.
Kako živjeti s takvom osobom? (realno, ne idealno)
1. Shvati da ti ne možeš “popraviti” ovu osobu. Ovo je najteži, ali najvažniji korak. Nisi ti uzrok i ne možeš biti ni rješenje.
2. Postavi čvrste granice — bez rasprave. Npr.: “Neću razgovarati ako vičeš.”, Kad počne vrijeđanje, ja prekidam razgovor.” Granice ne trebaju njihovu dozvolu.
3. Ne ulazi u beskonačne rasprave. Osobe koje “uvijek moraju biti u pravu” ne traže dijalog nego kontrolu. Ti biraš kada se povući, i to je legitimno.
4. Sačuvaj svoje mentalno zdravlje. Čak i ako ona ne želi pomoć — ti možeš:
-
razgovarati s terapeutom
-
naučiti strategije zaštite od verbalnog zlostavljanja
-
dobiti emocionalnu podršku
To je ogroman korak naprijed.
5. Neutralan, smiren ton. Ne potpaljuješ vatru i ne daješ im materijal za preokretanje krivnje.
6. Ako postoji nasilje (verbalno ili emocionalno), to je zlostavljanje. Iako nije fizičko, i dalje ostavlja dugotrajne posljedice.
7. Za tebe je ključno pitanje: Jesi li ti siguran/na, psihički stabilan/na i imaš li podršku? Jer život pored osobe koja negira stvarnost može potkopati samopouzdanje i mentalno zdravlje.
TE
