Slavni glumac Al Pacino progovorio je tek u svojoj 86 godini o vlastitoj depresiji, liječenju 25 godina, depresiji majke koja se pokušala ubiti ispred njega. Do sada nitko nije znao ove šokantne stvari njegovog života.
Najveći glumac ohrabrio druge da nisu jedini
U svojoj novoj autobiografiji pod nazivom “Sonny Boy”, Al Pacino vrlo otvoreno progovara o svojem teškom odrastanju u Bronxu, pri čemu su središnje teme njegova majka Rose i njezina dugogodišnja borba s mentalnim bolestima.
Majka je povremeno posjećivala psihijatra kad god bi njezin otac uspio prikupiti dovoljno novca za te seanse. Pacino se prisjeća da je bila podvrgnuta i elektrošokovima, što je u to vrijeme bila uobičajena, ali invazivna metoda liječenja.
Majka se pokušala ubiti
Jedan od najtraumatičnijih trenutaka u knjizi je sjećanje na jutro kada je imao samo šest godina. Vidio je ljude kako trče prema njihovoj zgradi i zatekao majku koju su iznosili na nosilima u vozilo hitne pomoći nakon što si je pokušala oduzeti život.
Rose je preminula od predoziranja kada je Pacino imao samo 22 godine, što znači da nikada nije doživjela njegov svjetski glumački uspjeh. Umrla je u stanu svojih roditelja nakon što se ugušila uslijed reakcije na pilule (barbiturate) koje je uzimala.
Spasila ga je od droge, njena smrt je bila konačan udarac za njega
Glumac njezinu sudbinu danas opisuje kao “tragediju siromaštva”. Naglašava da nije ostavila nikakvu oproštajnu poruku, zbog čega njezinu smrt radije opisuje kao nesretan slučaj.
Pacino piše da je njezina smrt bila “konačni udarac” njegovom djetinjstvu, ali istovremeno priznaje da su njezina stroga pravila i zaštitnički stav spriječili da i sam završi kao žrtva droge, što se dogodilo trojici njegovih najbližih prijatelja.
Prijatelji su umrli od droge
Prijatelji su mu umrli od droge, on se izvukao. On u knjizi često ponavlja da mu je jedina želja, ako postoji život poslje, susresti se s njom i jednostavno joj reći: “Hej mama, vidi što mi se dogodilo”, jer nikada nije doživjela niti jedan njegov glumački uspjeh.
Psihoterapija mu je spasila život
“Prošao sam kroz mnogo toga. Išao sam na psihoterapiju pet dana u tjednu 25 godina.”, otkrio je glumac, naglašavajući koliko su ga unutarnje borbe pratile kroz cijeli život.
Pacino piše da mu je psihoterapija doslovno spasila život.
Slava u Kumu razbolila ga je psihički
Glavni “okidač” za terapiju bila je nemogućnost suočavanja s ogromnom slavom nakon filmova Kum i Pasje popodne. Osjećao se izolirano, bojao se ljudi i patio od napadaja panike.
Alkohol mu je služio kao štit od bolnih sjećanja na majčinu smrt i djetinjstvo. U knjizi piše da bi, da nije pio, vjerojatno završio u psihijatrijskoj bolnici kao i njegova majka. Bio je prirodno vrlo sramežljiv, a alkohol mu je pomagao da se nosi s intenzivnom pozornošću medija koju je mrzio.
Znaš li nekog psihijatra?
Opisuje strašne trenutke “blackouta” (gubitka pamćenja). Jedan od najbizarnijih detalja je onaj kada je saznao da je osvojio važnu nagradu za Kuma dok je bio potpuno pijan u stanu prijatelja—jedino što je tada mogao izustiti bilo je: “Znaš li nekog psihijatra? Trebam pomoć.”.
Pacino opisuje kronični osjećaj praznine. Iako je postao jedna od najvećih zvijezda na svijetu, osjećao je duboko beznađe jer su ljudi koje je najviše volio (majka i djed) umrli prije nego što su vidjeli njegov uspjeh.
Opisuje stanja u kojima se nije mogao suočiti sa stvarnošću. Kaže da je pio kako bi “umrtvio bol” i smanjio tjeskobu koju mu je stvarala slava i da je bio u fazi da nije htio život.
Mentor i prijatelj Charlie Laughton, je čovjek kojeg Pacino opisuje kao osobu koja mu je zamijenila oca i spasila ga od potpunog alkoholnog ponora.
Pripremio Toni Eterović
