Najapsurdnije i najstrašnije u cijeloj ovoj nezapamćenoj tragediji jest činjenica da se ubojica Aleksić, od trenutka ubojstva Luke Milovca pa sve do bijega, ponašao potpuno suludo i nepromišljeno. Iz izvora istrage doznajemo jezivu istinu: Monstrum Aleksić boluje od paranoidne šizofrenije a to je uvelike olakotna okolnost za zlodjelo.
Dijagnoza tempirane bombe
To je teška bolest s kojom se, uz strogu terapiju i nadzor, mora živjeti cijeli život. Svaki dan proveden bez lijekova je tempirana bomba, a sada je bolno vidljivo da on svoju terapiju uopće nije uzimao. Dok je hodao ulicama kao prijetnja, DORH ga je, prema svemu sudeći, štitio.
Netko sa suda ga pokrivao
Netko se iz redova suda se uporno zalagao za njega, tražeći opravdanja i pokušavajući mu pomoći. Iako u svijetu kriminala postoje izgubljeni ljudi kojima institucije doista trebaju pružiti ruku spasa, naš je sustav svjesno odlučio pomoći čovjeku koji je već pet puta pravomoćno osuđivan! Pune tri godine nitko nije podignuo niti potvrdio optužnicu protiv njega.
Tromi, slijepi sustav monstruma nije smjestio tamo gdje mu je jedino mjesto – iza rešetaka.
Ubojica bez svjesti i namjere
Sada se suočavamo s najvećom i najgorom rupom u našem zakonu: činjenicom da neki ubojice u Hrvatskoj ne mogu biti osuđeni za svoja zlodjela. Ako psihijatrijsko vještačenje utvrdi da počinitelj u trenutku napada nije imao svijest, namjeru niti korist od ubojstva nevinog mladog Luke Milovca – kojega uopće nije ni poznavao – on će biti proglašen neubrojivim. Umjesto stroge zatvorske kazne, bit će osuđen tek na psihijatrijsko liječenje.
Ako sudski vještaci prešute neubrojivost moglo bi ga osuditi.
Činjenica da ubojica nije imao apsolutno nikakav motiv da oduzme Lukin život ono je što ovaj stravičan zločin čini nezamislivom obiteljskom i društvenom tragedijom.
Prema sadašnjem Zakonu o kaznenom postupku (ZKP), pravda za Luku može se istjerati samo ako sudski vještaci psihijatrijske struke prešute potpunu neubrojivost i proglase ga smanjeno ubrojivim.
Pribjegnu rješenju “laganja”
Ne bi im bilo prvi put da pribjegnu takvom rješenju “laganja” kako bi monstrum konačno dobio i zatvor i liječenje. Jer, ruku na srce, isti ti stručnjaci i sustav nisu ga liječili onda kada su to morali učiniti. Ovaj ubojica pokazuje zastrašujuće i hladnokrvne obrasce ponašanja. On ubija dostavljača, a potom naoružan bježi u šumu, uvjeren u progon.
Pokazuje inteligenciju zvijeri – zna točno kako zavarati potražne pse da mu ne uđu u trag i naoružan čeka policiju, spreman na posljednji obračun prije nego što ga konačno svladaju.
Koliko ovakvih manijaka slobodno šeta ulicama
Nakon svega, moramo se zapitati: Koliko ovakvih manijaka danas slobodno šeta našim ulicama, pored naše djece? Iako ovakve stvari rijetko javno iznosimo, ovaj put su prijeđene baš sve granice ljudskosti. Državni aparat i pravosuđe su potpuno zakazali ako ne postoji jasan zakon za ovakva nečovječna lica koja u sebi nemaju ni mrvu ljudskosti. Mi, kao društvo i kao građani, odbijamo više biti žrtve i mete tuđih neliječenih bolesti!
Politički potres u vrhu države
Toni Eterović, fotto Radio Drnis
