Situacija u hrvatskom zdravstvenom sustavu prešla je kritičnu točku i prerasla u alarmantnu administrativnu i operativnu krizu. Svi ključni segmenti, od hitne helikopterske medicinske službe do objedinjenih hitnih bolničkih prijema, pokazuju duboke strukturalne poremećaje zbog kojih su izravno ugroženi životi pacijenata.
Najgora ministrica zdravstva
Jedna od najgorih ministrica do sada zapravo ne zaslužuje niti da joj ime napišemo, jer se ni ona sama ne zna se obratiti priopćenjima niti uživo javnosti koja postavlja pitanja. Kao da je nađena na recepciji mrtvačnice. Hitna pomoć do sada nije dala odgovore na propuste nego se hvale kako će ljeti raditi sa manje ljudi, a njihov ravnatelj Luetić u Splitu tvrdi da ljudi traže hitnu bezveze.
Najnoviji skandal s odbijanjem hitnog helikopterskog prijevoza pacijenata s akutnim moždanim udarom iz Opće bolnice Zadar prema KBC Split razotkrio je potpunu apsurdnost sustava. Zapravo svakih sedam dana kako smo i rekli ispivaju novi skandali i neredi na Hitnoj u Hrvatskoj.
Kod moždanog udara minuta znači odumiranje milijuna stanica mozga
Liječnici s terena i iz regionalnih bolnica ogorčeni su jer medicinski dispečeri u čak 99 posto slučajeva odbijaju zahtjeve za međubolnički transport helikopterom. Obrazloženja da vrijeme navodno nije presudan čimbenik ili da se cestovnim putem ne gubi mnogo vremena izravno prkose medicinskoj struci.
Kod moždanog udara svaka minuta doslovno znači odumiranje milijuna stanica mozga. Dok sanitetski prijevoz i vožnja cestom kroz ljetne gužve od Zadra ili Šibenika do Splita traju i više od dva i pol sata, projektirani HHMS helikopterski let taj put skraćuje na manje od sat vremena, čime se izravno određuje hoće li pacijent preživjeti ili ostati teški invalid.
Država uložila čak 62,5 milijuna eura u ništa
Unatoč tome što je država u helikoptersku službu uložila čak 62,5 milijuna eura, ona zbog rigidnih štednji i restriktivnih kriterija ne ispunjava svoju osnovnu svrhu, a pacijenti s otoka poput Visa ili iz šibenskog i zadarskog akvatorija ostaju prepušteni pukoj sreći.
Ovaj administrativni kaos prati potpuni muk i izostanak bilo kakve konkretne reakcije iz Ministarstva zdravstva, gdje se nova ministrica još uvijek nije jasno postavila niti ponudila rješenja za goruće probleme javnog zdravstva. Nedostatak jasnog nastupa, izbjegavanje odgovora i pasivnost administracije dovode do toga da građani s nostalgijom gledaju čak i na prijašnja, aferama opterećena razdoblja, jer je sadašnji sustav u potpunosti obezglavljen.
Stogodišnji ravnatelj je privatno koristio sanitet da ga vozi sa posla kući i obratno
Istodobno, ravnatelji zdravstvenih ustanova i zavoda za hitnu medicinu, opterećeni optužbama za privatno korištenje sanitetskih resursa, javno prebacuju krivnju na same građane, optužujući ih da hitnu pomoć i sanitet bezobrazno troše na banalne preglede i gluposti. Stogodišnji ravnatelj hitne Leo Luetić je privatno koristio sanitet da ga vozi sa posla kući i obratno.
Svi gromoglasno najavljivani reformski projekti doživjeli su fijasko, a najočitiji primjer su Objedinjeni hitni bolnički prijemi (OHBP). Naš slavni bivši ministar Vili Beroš dičio se splitskim OHBC a sami liječnici su potpuno nezadovoljni. Ti su odjeli zamišljeni kao vrhunski organizirani centri, a pretvorili su se u nefunkcionalne protočne prostore gdje automatska klizna vrata koja se neprestano otvaraju i zatvaraju stvaraju nesnosnu buku, propuh i kaos, ometajući ionako iscrpljene liječnike i traumatizirane pacijente.
Pacijenti satima leže jedni pored drugih u hodnicima
Kada nastupe nagle promjene vremena i ljetne sparine, ti su odjeli potpuno zatrpani. Osobe koje su kolabirale na vrućini, pacijenti s teškim trovanjima i bolesnici u predinfarktnom stanju satima leže jedni pored drugih u hodnicima, dok malobrojno i preopterećeno medicinsko osoblje pod nadljudskim pritiskom pokušava provesti trijažu i odrediti prioritete.
Slika na specijalističkim odjelima jednako je porazna. Klinika za neurologiju KBC Split, koja pod vodstvom doc. dr. sc. Krešimira Čaljkušića pokriva golemo područje cijele Dalmacije i zbrinjava silan broj moždanih udara, pati od kritičnog nedostatka kadra. Sa svega nekoliko operativnih liječnika na raspolaganju, od kojih je dio zbog preopterećenosti prisiljen raditi po automatizmu i pacijente otpuštati u rekordnom roku kako bi oslobodili krevete za nove hitne slučajeve, odjel jedva preživljava dnevni pritisak. Osam liječnika drži čitavi odjel za moždane udare, gdje se dnevno zaprimi po troje pacijenta, premalo je za odjel, hitnu i ambulantu.
Osoblje na rubu kaosa i pacijenti samo od Boga mogu moliti milost da ih se pogleda
Cijeli sustav zapravo počiva na leđima pojedinaca koji su na rubu snaga. Sami vozači hitne pomoći na terenu otvoreno svjedoče o razmjerima ove propasti, potvrđujući da svakoga dana proživljavaju identične dramatične scene.
Njihov rad na terenu postao je fizički i psihički iscrpljujući do krajnjih granica upravo zato što je sustav organizacijski zakazao na svim razinama, prepuštajući i radnike i pacijente posljedicama lošeg planiranja i birokratske hladnokrvnosti.
Izoliranost otoka i spasitelj kojeg ne spašavaju
Izoliranost otoka i nefunkcionalnost hitne medicinske skrbi na moru pretvorili su otočki život u stalni rizik, gdje geografska udaljenost u kombinaciji s administrativnim nemarom postaje presudan faktor u preživljavanju. Slučaj s otoka Visa, gdje je iskusni spasitelj vatrogasac pretrpio moždani udar a hitna helikopterska služba ga je odbila prebaciti u KBC Split, ogolio je surovu realnost s kojom se suočavaju stanovnici i gosti svih dalmatinskih otoka.
Dok liječnici na otocima očajnički traže zračni transport svjesni da bolesniku istječe dragocjeno vrijeme unutar “zlatnog sata”, sustav u Splitu i Zagrebu odgovara restriktivnim procedurama, birokracijom i štednjom, tretirajući kritična stanja poput moždanog ili srčanog udara kao slučajeve koji navodno mogu čekati redovnu pomorsku liniju ili spori sanitetski prijevoz.
Dragocjene minute pogode svakog trećeg Hrvata
Problem s hitnim helikopterima (HHMS) na Visu, ali i na otocima diljem Jadrana, leži u potpunom neskladu između teorije i prakse. Država se hvali modernim helikopterima, no baze i procedure postavljene su tako da dispečeri masovno odbijaju letove kako bi smanjili troškove ili ispunili rigidne administrativne kvote.
Otočki bolesnici tako ostaju zatočeni na otocima jer se helikopter ne podiže osim ako pacijent nije u stanju neposredne i vidljive kliničke smrti, čime se direktno krši pravilo struke da se kod moždanog udara mora reagirati odmah kako bi se spriječio trajni invaliditet. Ako helikopter i bude odobren, procedure koordinacije između otočke ambulante, županijskog centra i zrakoplovne baze traju predugo, pa se dragocjene minute gube na birokratske provjere umjesto na sam let.
Liječnici osuđeni sami na životne odluke
Ni pomorski prijevoz hitnih pacijenata nije ništa bolji jer su brze brodice hitne medicinske službe konstantno opterećene tehničkim kvarovima, nedostatkom posade ili nemogućnošću plovidbe po lošem vremenu i velikim valovima.
Kada zakaže i zračni i pomorski transport, otočki liječnici u lokalnim ambulantama ostaju potpuno sami, s minimalnim resursima, prisiljeni satima stabilizirati bolesnike u predinfarktnom stanju ili s teškim traumama u prostorijama koje nisu opremljene za dugotrajnu intenzivnu njegu.
Što su tek pacijenti ali i sestre javno napisale ministrici zdrastvstva trebate da pročitate u orginalu.
Pripremio Toni Eterović
