Slučaj “Sarajevo safari” nije službeno zaključen, ali se istraga u Italiji trenutno nalazi pred zidom zbog nedostatka čvrstih dokaza. Razvikana afera iz Sarajeva nije dokazana. Mnogi su tvrdili da se plaćeno ubijanje događalo no istraga nije dokazala.
Njemačko pravosuđe zaštitilo Vučića od medija
Paralelno s talijanskom istragom, slučaj je dobio i medijsko-pravni epilog u Njemačkoj. Zemaljski sud u Hamburgu donio je privremenu mjeru kojom je njemačkom tjedniku Spiegel zabranio povezivanje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića s ovim slučajem, zaključivši da su tvrdnje iznesene u medijima objavljene bez ijednog čvrstog dokaza.
Naime, kroz sve medije Balkana prozivan je i predsjednik Srbije Vučić da je bio manager “ubijanja djece”, što je on doživio šokantno, plakao i tražio istragu tko ga tereti. Krim policija Italije ni Interpola nema dokaze protiv Vučića, stoga su brojni mediji kažnjeni zbog širenja kleveta i duševnih boli. Naređeno im je uklanjanje i zabrana kleveta.
Tužiteljstvo smatra da ih je novinar aktivist Margetić lagao i usmjerio na krivi trag
Istragu izravno vode milanski tužitelj Alessandro Gobbis i glavni tužitelj Marcello Viola.Tužitelji su interno konstatirali da u ovom trenutku nikako ne bi mogli zatražiti da se sudi bilo kojem osumnjičenom. Službeni je zaključak da trenutačno raspolažu isključivo posrednim elementima i indicijama, što pravno nije dovoljno čvrsto za podizanje službene optužnice.
Posebni dio istrage koji je trebao razotkriti navodnu milansku organizacijsku mrežu koja je devedesetih dogovarala ove “snajperske ture” do sada nije dao nikakve rezultate. Službeno je jedino potvrđeno da je policija (carabinieri) u nedavnim pretresima domova osumnjičenih zaplijenila određene predmete, poput prigušivača i fotografija snajperskog oružja, ali to i dalje ne dokazuje sam čin ubojstava u Sarajevu.
Službeni idući korak tužiteljstva
Umjesto zatvaranja slučaja ili davanja službenih proglasa, tužiteljstvo je odlučilo pokrenuti međunarodnu pravnu koordinaciju. Tužitelji su zakazali službeni sastanak za 29. 06. u Luksemburgu, u sjedištu Eurojusta (tijela EU-a za pravosudnu suradnju).
Tamo će se sastati s tužiteljima iz Bosne i Hercegovine te Belgije. Tužitelj Gobbis je konstatirao kako postoji opravdana nada da će upravo suradnja sa stranim kolegama i razmjena informacija donijeti dodatne ključne elemente koji sada nedostaju.
Jesu li talijanski tužitelji ikada spominjali Vučića?
Talijanski tužitelji (poput Alessandra Gobbisa i Marcella Viole) nikada u svojim službenim istupima, konstatacijama ili dokumentima nisu spomenuli niti osumnjičili Aleksandra Vučića. Njegovo ime u milanskom tužiteljstvu nije se pojavilo kao rezultat njihove istrage, već isključivo zato što mu je tamo poslana anonimna prijava.
Kako je to došlo do tužitelja?
Hrvatski novinar Domagoj Margetić 2025. godine osobno je podnio kaznenu prijavu Uredu javnog tužitelja u Milanu protiv Vučića. U njoj je tvrdio da je Vučić 1992. i 1993. kao “ratni dobrovoljac” na položajima iznad Sarajeva surađivao s paravojnim postrojbama (poput one Slavka Aleksića na Židovskom groblju) koje su navodno omogućavale strancima pucanje na civile.
Tužitelji su prijavu primili (što moraju po službenoj dužnosti), ali je nisu pretočili u službenu optužnicu ili istragu protiv njega jer za te tvrdnje ne postoje materijalni dokazi. Krim policija je odmah po ispitivanju službi u BIH, dobila podatke da Vučić nije imao takve uloge. Fokus talijanske istrage ostaje isključivo na četvorici talijanskih državljana.
Margetić proglašen lažnim svjedokom bez dokaza
Navodi o Vučiću potječu iz dva glavna izvora: medijskih arhiva i kasnijih novinarskih interpretacija.Vučić je tijekom rata (krajem 1992. i početkom 1993.) doista boravio na Palama i na položajima oko Sarajeva. Međutim, njegova službena obrana i dokumenti iz tog doba pokazuju da je ondje bio isključivo kao mladi novinar i prevoditelj za lokalnu stanicu Kanal S. Postoje poznate snimke na kojima se nalazi u pratnji Vojislava Šešelja blizu sarajevskih bojišnica, s predmetom pod rukom za koji kritičari tvrde da je puška, dok Vučić i njegovi suradnici tvrde da je riječ o kišobranu.
Najveći medijski odjek donijela je reportaža njemačkog tjednika Der Spiegel 2026. godine. Oni su objavili tekst o “vikend-snajperistima” u kojem su izravno povezali Vučića s lokacijama s kojih se navodno odvijao “safari”.
Sudski epilog u Njemačkoj: Vučić je odmah demantirao ove tvrdnje nazivajući ih “sramotnim lažima”. Potom je pravno osporio tekst, a Zemaljski sud u Hamburgu donio je privremenu mjeru kojom je Spiegelu zabranio objavljivanje i širenje tvrdnji koje Vučića povezuju sa “Sarajevo safarijem”, eksplicitno zaključivši da su te teze objavljene bez ijednog čvrstog dokaza i provjerenih činjenica.
Tko je od svjedoka uopće vjerodostojan?
Fenomen “Sarajevo safarija” (koji je prvi u javnost lansirao slovenski redatelj Miran Zupanič kroz svoj dokumentarac) iznimno je teško pravno dokazati jer se većina iskaza svodi na posredna saznanja (“rekla-kazala”), no među svjedocima postoje jasne razlike u pravnoj težini.
Najvjerodostojnijim svjedokom smatra se Michael Giffoni, bivši talijanski diplomat u Sarajevu tijekom rata (kasnije veleposlanik na Kosovu). On je za medije potvrdio da su talijanske tajne službe devedesetih primile obavještajne podatke od bosanskog časnika Edina Subašića (nakon ispitivanja jednog zarobljenog srpskog vojnika). Giffoni svjedoči da je Italija tada istražila stvar i neutralizirala jedan lanac organizatora u Trstu. Giffoni je ozbiljan institucionalni svjedok, ali on nikada nije spomenuo Vučića.
Osobe poput Aleksandra Ličanina, bivšeg vojnika Vojske RS-a koji je svjedočio za Der Spiegel, potvrđuju da su na položaje dolazili bogati stranci i plaćali goleme svote (spominje se i do 50.000 eura po hitcu) kako bi pucali po gradu. Njegovo svjedočanstvo potvrđuje postojanje samog fenomena safarija, ali ne nudi materijalne dokaze koji bi izravno povezali konkretna imena političara s organizacijom tih tura.
Prijava Domagoja Margetića milanskom tužiteljstvu pravno se smatra najmanje utemeljenom jer se ne bazira na novim dokazima ili izravnim saznanjima, već na ponovnom tumačenju starih videosnimki i političkih narativa iz devedesetih, što je hamburški sud na koncu i odbacio kao “glasine bez dokaza”.
Imperij tim
