Lika je posljednjih dana postala simbol jednog od najvećih hrvatskih ekoloških i institucionalnih skandala. 37.000 tona otpada završili su na području Gospića, a sada se postavlja pitanje koje više nije samo ekološko, nego i sigurnosno: kako je takva količina otpada uopće mogla stići u Hrvatsku i godinama ostati izvan učinkovitog nadzora?
Prema dostupnim informacijama iz istrage, USKOK je još ranije pokrenuo postupke protiv više osoba i tvrtki zbog sumnje na organizirani lanac uvoza otpada iz Slovenije i Italije te njegovog nezakonitog odlaganja na više lokacija u Hrvatskoj. Dio otpada, navodno, bio je lažno deklariran kao sirovina za recikliranje.
Kada je sve počelo i je li riječ o jednoj vladi?
Prema dosad poznatim javnim informacijama, aktivna faza istrage i otkrivanja lokacija intenzivira se u posljednjim godinama, no sumnjive aktivnosti u lancu uvoza otpada, prema navodima iz istrage i ranijim inspekcijskim nalazima, mogu se vremenski protegnuti kroz dulje razdoblje koje obuhvaća više političkih ciklusa i različite upravljačke strukture u sustavu nadzora otpada.
Drugim riječima, u ovom trenutku ne postoji službeno utvrđena tvrdnja da je cijeli slučaj vezan isključivo uz jednu vladu, nego se istražuje dugotrajniji lanac poslovanja privatnih tvrtki, posrednika i sustava nadzora koji je kroz godine trebao detektirati nepravilnosti.
Zato se u javnosti sve češće postavlja pitanje: je li problem nastao u jednom razdoblju ili je riječ o sustavnom propustu koji se proteže kroz više godina?
Gdje su bile hrvatske institucije?
Ovo ostaje ključno pitanje cijelog slučaja.
Ako je otpad dolazio iz inozemstva, javnost ima pravo znati: tko ga je kontrolirao na granici, tko je provjeravao dokumentaciju, tko je nadzirao njegovo kretanje unutar Hrvatske i zašto nepravilnosti nisu ranije zaustavljene
U političkoj raspravi optužuju se carina, policija, inspekcijske službe, Porezna uprava i sigurnosno-obavještajni sustav. No za sada nije javno potvrđeno da je bilo koja služba imala cjelovitu sliku organiziranog lanca prije nego što je slučaj eskalirao u istragu USKOK-a.
USKOK pod pritiskom političkih optužbi
U aktualnoj političkoj komunikaciji pojavljuju se i teške optužbe na račun USKOK-a i nadležnih institucija, uz tvrdnje da je sustav reagirao prekasno ili nedovoljno koordinirano.
Međutim, iz dostupnih podataka proizlazi da je istraga rezultat višegodišnjeg prikupljanja informacija, inspekcijskih nadzora i međunarodne suradnje, uključujući sumnje na prekogranični tok otpada iz Italije i Slovenije.
U ovom trenutku, USKOK vodi postupak, a sudovi tek trebaju utvrditi kaznenu odgovornost pojedinaca i tvrtki.
Vučković: Voda je zasad sigurna
Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković poručuje da dosadašnja mjerenja nisu pokazala značajnija odstupanja u okolišu te da se nadzor nastavlja.
Istodobno se govori o sanaciji oko 35.000 tona ilegalno odloženog otpada u Lici, što dodatno otvara pitanje razmjera problema i logistike njegova uklanjanja.
No javnost i dalje traži odgovor: kako je moguće da je takva količina otpada uopće završila u Hrvatskoj bez ranog sustavnog zaustavljanja?
Lika ne smije postati trajno odlagalište
Najveći strah građana nije samo ono što se vidi na površini, nego ono što se može nalaziti ispod zemlje i kakve bi dugoročne posljedice moglo imati za tlo, podzemne vode, rijeke, poljoprivredu i zdravlje ljudi.
Zato se sve češće ističe potreba za: neovisnom stručnom analizom, potpunom transparentnošću istrage i jasnim utvrđivanjem odgovornosti.
Gradonačelnik pokidao vještačenja i bacio u kontejner
Gradonačelnik Gospića Darko Milinović (davni HDZ) je optužio DORH i policiju sa vještacima za opstrukciju, te da su napravili sve kako bi propala i optužnica te oni koji bi bili uhićeni zapravo bili pušteni. Stranka Možemo je također napravila cirkus u Saboru i u Gospiću, tražeći da se javnosti daju materijali. Optuživalo se premijera Plenkovića.
Ante Sanader je neuvjerljivo branio stavove HDZ u Lici. Ministar pravosuđa Damir Habijan je rekao građanima da u izmjenama zakona ekocid sigurno se uvrštava u doživotne zatvore.
Habijan traži doživotnu za ekocid
Habijan očekuje da će istraga o slučaju biti dovršena do kraja rujna, kako je najavio glavni državni odvjetnik Ivan Turudić. Govoreći o uvođenju ekocida u Kazneni zakon, potvrdio je da Vlada radi na njegovu uvođenju kao osobito teškog kaznenog djela protiv okoliša.
Koordinatorica Možemo Sandra Benčić ocijenila je da je HDZ odbijanjem prijedloga onemogućio građanima da dobiju odgovore. – Nismo došli ovdje da bismo slušali pametovanje HDZ-a, nego da bismo dobili odgovore na pitanja. Oni su to opstruirali, – rekla je Benčić.
Ponovno je pozvala predsjednika Republike Zorana Milanovića da sazove izvanrednu sjednicu Sabora.
Veliki skandal je digao prašinu da se širilo glasine kako je Omiš zapaljen zbog ove teme
Jer ključna pitanja ostaju ista:
Tko je uvozio otpad?
Tko ga je dovozio?
Tko ga je plaćao?
Tko je izdavao dokumentaciju?
Tko je nadzirao njegove tokove?
Tko je znao?
I kada je znao?
To više nisu samo politička pitanja. To su pitanja sustava.
Lika zaslužuje odgovore, a građani zaslužuju sigurnost da njihova zemlja, voda i budućnost neće postati posljedica dugotrajnog institucionalnog propusta ili kriminalnog lanca.
Građani imaju pravo pitati
Ako je moguće da su tisuće tona opasnog otpada godinama prolazile kroz međunarodni sustav prijevoza, dokumentacije i poslovanja, građani imaju potpuno legitimno pitanje: Kako da danas bezrezervno vjeruju institucijama koje ranije nisu spriječile da taj otpad završi u njihovoj blizini?
To nije isto što i tvrdnja da država sada laže o vodi.
To je pitanje povjerenja.
Najbolji odgovor na nepovjerenje nije političko uvjeravanje građana da se smire. Najbolji odgovor su – dokumenti.
Sve analize tla, podzemnih i površinskih voda trebaju biti javno dostupne. Upravo je to dogovoreno na sastanku Vlade i inicijative „Gospić je naš dom“ u srpnju, kada je najavljeno da će javnost dobiti dostupne analize vode i tla.
Neovisna kontrola bila bi najbolji odgovor
Ako država tvrdi da nema razloga za strah, građanima treba dati još više razloga da vjeruju tim tvrdnjama.
To znači:
- objaviti sve rezultate analiza
- omogućiti neovisna stručna vještačenja
- kontinuirano pratiti podzemne vode
- objaviti rezultate monitoringa u razumljivom obliku
- jasno pokazati odakle je otpad došao
- utvrditi tko ga je uvozio, prevozio i primao
- utvrditi tko je godinama morao nadzirati taj sustav
Jer ovdje više nije dovoljno reći: „Voda je sigurna.“ Građani žele znati zašto je sigurna, na temelju kojih analiza, tko ih je proveo i mogu li neovisni stručnjaci potvrditi iste rezultate.
To je demokratski i razuman zahtjev.
Lika ne treba paniku. Lika treba istinu.
A istina se u ovakvim slučajevima ne dokazuje političkim izjavama, nego javnim dokumentima, mjerenjima i neovisnom kontrolom. Začuđuje kako gradonačelnik koji sve optužuje a živi u Gospiću baš ništa nije znao?
Pripremio Toni Eterović
