Dok se Jadran tijekom ljetnih mjeseci bori s nizom požara, hrvatski vatrogasci rade u uvjetima koji ozbiljno opterećuju njihovo tijelo i koncentraciju. Ljudi koji gase jedan požar često se vrlo brzo premještaju na drugi. Takav tempo ne može trajati beskonačno, a iscrpljenost vatrogasca na požarištu nije samo pitanje zdravlja nego i sigurnosti.
Hrvatska je tijekom 2026. godine ponovno imala velik broj požara otvorenog prostora. Do 10. 08. evidentirano je 5.575 požara na otvorenom, od čega 3.897 požara raslinja. Opožarena površina bila je više od 75 posto veća nego u istom razdoblju prethodne godine.
To znači da problem nije samo broj požara. Problem je i koliko ljudi istodobno mora biti angažirano na njihovom gašenju.
Vatrogasac nije stroj
Vatrogasac koji satima radi na velikoj vrućini, u dimu i zaštitnoj opremi troši ogromnu količinu fizičke i mentalne energije. Nakon intervencije potrebno je vrijeme za oporavak, hidrataciju, prehranu i odmor.
Ako isti čovjek nakon nekoliko sati gašenja odmah odlazi na novi požar, raste rizik od pogreške, ozljede i zdravstvenih posljedica. Na velikom požaru jedna pogreška može biti kobna.
Zato bi zaštita vatrogasaca trebala biti sastavni dio protupožarne strategije, a ne nešto o čemu se govori tek kada se netko ozlijedi ili doživi zdravstveni problem.
Hrvatska vojska ima ulogu u gašenju požara
Ovo nije pitanje treba li vojsku tek uključiti u sustav. Hrvatska vojska već je predviđena za pomoć vatrogasnim snagama. Sada to radi kanaderima no potrebna je i ljudskim snagama kada smo vidjli katastrofu Omiša i Braća.
Prema planovima za protupožarnu sezonu 2026., vojska može pomagati u gašenju požara otvorenog prostora, prijevozu vatrogasaca i opreme, opskrbi vodom, evakuaciji stanovništva i drugim zadaćama.
Protupožarne zračne snage također su važan dio sustava. Problem je zato više pitanje pravodobnog angažiranja i rasterećenja ljudi na terenu.
Civilna zaštita može preuzeti dio tereta
Civilna zaštita također ne mora čekati trenutak kada situacija postane katastrofalna.
Na velikim požarištima potrebno je organizirati logistiku, opskrbu vodom i hranom, prijevoz, evakuaciju stanovništva, osiguravanje prostora i druge poslove koji ne zahtijevaju da svaki zadatak obavljaju profesionalni vatrogasci.
Što više takvih poslova mogu preuzeti druge raspoložive službe, vatrogascima ostaje više energije za ono zbog čega su na terenu – gašenje požara i spašavanje ljudi i imovine.
Veliki požari traže rotaciju ljudi
Hrvatska mora ozbiljno razmišljati o tome koliko dugo ista vatrogasna ekipa može sigurno raditi u ekstremnim uvjetima. Nije dovoljno imati dovoljno vozila i opreme. Potrebni su i odmorni ljudi.
Država mora čuvati one koji čuvaju građane
Od vatrogasaca se s pravom očekuje profesionalnost, hrabrost i spremnost na pomoć. Ali od države se jednako tako mora očekivati da im osigura uvjete u kojima mogu sigurno obavljati svoj posao.
Ako se požari nižu jedan za drugim, sustav mora povećavati pričuvu i rotaciju prije nego što ljudi na prvoj crti dođu do granice fizičke izdržljivosti.
Vojska, Civilna zaštita, policija, Hrvatska gorska služba spašavanja, lokalne službe i druge raspoložive snage ne mogu zamijeniti vatrogasca u poslovima za koje je on posebno osposobljen.
Ali mogu pomoći da taj vatrogasac na požarište dođe odmoran, da nakon teške intervencije dobije smjenu i da ne mora ponovno ulaziti u vatru samo zato što nema dovoljno ljudi.
Vatrogasci ne smiju postati potrošna snaga
Požari će dolaziti i sljedećih godina. Klimatski uvjeti, suša, visoke temperature i snažni vjetrovi mogu stvarati sve teže uvjete za gašenje. Zato priprema za požarnu sezonu ne smije značiti samo broj aviona, kanadera i vozila.
Najvažniji dio sustava i dalje je čovjek.
Ako želimo da vatrogasci budu spremni kada je najpotrebnije, država im mora omogućiti ono što je svakom čovjeku potrebno – odmor, rotaciju, logističku potporu i dovoljno zamjenskih snaga. Ljudi koji čuvaju Jadran od požara zaslužuju da država čuva i njih.
Pripremio Toni Eterović
