Stalni potresi u hrvatskim biskupijama ponovno su stavili nadbiskupa Dražena Kutlešu pod povećalo javnosti. Rat se vodi unutar same crkve a pojedini svećenici su odbili poslušnost i počeli pisati za žrtve u Vatikan. Prema informacijama iz službenih vatikanskih istraga, umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević optužen je od strane dvojice svećenika za sustavno zataškavanje i uništavanje dokaza o seksualnom zlostavljanju maloljetnog sjemeništarca koje je započelo ranih 2000-ih. Kutleša još 2022. godine, dok je bio splitski nadbiskup, primio detaljno pismo požeškog svećenika. Pismo ga je upozorilo na seksualno zlostavljanje sjemeništarca i navodno zataškavanje (isplate za šutnju) unutar Požeške biskupije pod vodstvom biskupa Antuna Škvorčevića.
Kutlešu su prijavili pojedini svećenici Vatikanu za prikrivanja pedofilije, i to je najsvježiji podatak klera.
Kum hrvatske crkve Kutleša sa svojim vezama u Vatikanu
Kum hrvatske crkve nesuđeni kardinal Kutleša sa svojim vezama u Vatikanu je prije dvadeset godina predodređen još u Istarskoj biskupiji da će biti nasljednik kardinala Josipa Bozanića. Vatikan svo vrijeme kao i nunciji ignoriraju problematiku zla zvanog zlostavljanje jer je to neviđena hobotnica klera.ne zna se tko nije upetljan u strahote. Što je uvjerljiviji to je opasniji.
Nadbiskup Dražen Kutleša našao se pod ozbiljnim optužbama u medijima i javnosti zbog načina na koji je rješavao slučajeve prijava seksualnog zlostavljanja unutar Crkve dok je obnašao dužnost splitsko-makarskog nadbiskupa. Glavne optužbe, koje su iznijeli mediji poput tjednika Nacional i portala Index.hr, odnose se na premještanje umjesto suspendiranja klerika optuženih za pedofiliju, čime im je omogućeno daljnje obnašanje službe. Prozvan je da je četvero pedofila i zlostavljača zaštitio i premještao na području splitske nadbiskupije.
Kutleša je prikrivao i premještao pedofile u Splitu pa i u Zagrebu
Uloga nadbiskupa Kutleše u ovom konkretnom slučaju vezana je za razdoblje kada je obnašao dužnost splitsko-makarskog nadbiskupa. No i tada je u Splitu sanirao štetu Barišića, potom u tajnosti razrješio nekoliko pedofila a da javnost niti ne zna zašto su im župnici misteriozno nestali. Kutleša je imao hrabrosti obilaziti splitski Varoš i Meje i to u velikoj diskreciji se raspitivati o žrtvama i šteti crkve. Savjetovao je tuživanja i tražio je sudska osporavanja pa neka odluči sud.
Zagrebačka nadbiskupija potvrdila je da je Nadbiskup Kutleša još 2022. godine imao saznanja o ovom slučaju u komunikaciji s Apostolskom nuncijaturom. Iz nadbiskupije navode da je Kutleša postupao prema pravilima jer je dao suglasnost da svećenik njegove tadašnje nadbiskupije provede prethodnu istragu prema uputama Dikasterija za nauk vjere.
Prema očitovanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK), kanonski je postupak privremeno odgođen na izričito traženje civilnih vlasti kako se ne bi ugrozili izvidi i istraga pred nadležnim državnim tijelima (policijom i DORH-om). Ipak, kritičari i javnost opravdano postavljaju pitanje zašto su procesi unutar same Crkve toliko spori dok žrtve godinama proživljavaju šikaniranja.
Kako funkcioniraju crkvene prijave i “prividni” sudovi?
Kada biskup (ordinarij) primi prijavu, dužan je pokrenuti prethodnu istragu kako bi utvrdio njezinu vjerojatnost. Upravo u ovoj fazi, kako svjedoče i sami unutar-crkveni zviždači u slučaju Požege, lokalni biskupi imaju preveliku moć manipulacije, “prorjeđivanja dokumentacije” i subjektivne procjene je li žrtva “vjerodostojna” ili ne. Dokumentacija se šalje Dikasteriju za nauk vjere u Vatikan upravo fabricirana kako samo istražitelji želje sa njihovim zaključcima.
Kako bi se izbjegle dugotrajne formalnosti klasičnog crkvenog suda, Vatikan često nalaže tzv. upravni kazneni postupak. No, dok se čeka odluka iz Vatikana, lokalne biskupije često koriste autonomiju kako bi osumnjičene klerike samo premjestile ili privremeno suspendirale “zbog mjera opreza”, držeći javnost i žrtve u potpunom mraku.
Slučaj fra Gracijana Gašperova i Marina Barišića
Slučaj franjevca konventualca Gracijana Gašperova iz 2018. godine ogledni je primjer administrativnog zataškavanja unutar hrvatske Crkve o kojemu svjedočite. Bivši splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić bio je javno prozivan da je godinama znao za Gašperovljeve zločine prije nego što je slučaj postao javan.
Barišić se u medijskim istupima branio “nesjećanjem” na razgovore sa svjedokinjama i vjeroučiteljicama koje su zlostavljanje prijavljivale ranih 2000-ih, a premještaje zlostavljača u druge gradove (poput Šibenika) prikazivao je kao redovne crkvene migracije, a ne kao micanje pedofila s mjesta zločina.
Kaže da nije shvatio prijavu vjeroučiteljice
No u razgovoru sa dvije žrtve nadbiskup Marin Barišić je priznao istima da je ona nešto nejasno govorila njemu u tada drugom prostoru i da je on pomislio da se radi o ljubavi i ljubomori. Nije mogao shvatiti kako je rekao iz priče da se radi o zlostavljanju ali je znao za nekakav skandal. Zapravo tada je žrtvu Gašperov pokušao silovati u sobi i žrtva se opirala te borila na podu.
Svjedočanstva žrtava i šokantne snimke koje je objavila emisija Provjereno Nove TV ogolili su institucionalnu okrutnost u kojoj se krivnja prebacivala na žrtve ili proglašavala “ljubomorom”, dok se cijeli crkveni aparat koristio kako bi se izbjeglo civilno kazneno gonjenje biskupije i samih biskupa.
Mediji su najveći neprijatelji jer pale svjetlo u mraku
Zakon šutnje, prebacivanje odgovornosti na vatikansku birokraciju i ignoriranje ključnih svjedoka s ciljem zaštite crkvenog ugleda (institucionalna samozaštita) modaliteti su koji se u Hrvatskoj ponavljaju desetljećima. Tek pod pritiskom ustrajnih žrtava, hrabrih unutar-crkvenih pojedinaca (poput požeških svećenika koji su prijavili vlastitog biskupa) i neovisnih medija, ova blještava fasada postupno puca, otvarajući prostor za civilnu pravdu koja ne ovisi o internim dekretima Kaptola i Vatikana.
Optužbe protiv ključnih biskupa: Srakić, Uzinić i Križić
Kada proširimo sliku na ostale visoke crkvene dužnosnike koje spominjete, vidljivi su različiti modeli postupanja i optužbi koji dodatno potkopavaju povjerenje javnosti.
Ime mons. Marina Srakića veže se uz dugogodišnje nasljeđe rješavanja nerješavanja unutarbiskupijskih skandala u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Iako je njegov nasljednik Đuro Hranić preuzeo najveći teret javne osude u slučaju župnika iz Sotina, kritičari ističu da su se slučajevi zlostavljanja prelamali kroz više generacija biskupa. Model koji se zamjera Srakićevoj eri uključuje ignoriranje ranih signala, prepuštanje slučajeva “internoj disciplini” i prebacivanje osumnjičenih u izolirane župe kako bi se izbjegao javni skandal i intervencija civilne policije.
To je bio šok koji je objavio Nacional
Slučaj Mate Uzinića predstavlja iznimku u dosadašnjoj praksi hrvatskog episkopata, ali i dalje izaziva oprečne reakcije javnosti. Od hrabrog zagovaratelja ispao je biskup koji je nasljedio skrivene prijave. Uzinić je u svibnju 2023. godine na povijesnoj konferenciji za novinare otvoreno progovorio o slučajevima zlostavljanja maloljetnika u Riječkoj nadbiskupiji, iznio detalje o zlostavljanju 13 dječaka i predao slučajeve DORH-u prijavi zlostavljače. To je bio šok koji je objavio Nacional.
Dio javnosti i udruga za zaštitu žrtava i dalje je sumnjičav jer su neki od tih slučajeva godinama bili unutar crkvenih ladica prije nego što su dospjeli pred civilna tijela, pri čemu se postavlja pitanje zašto se čekalo da nastupi civilna zastara prije nego što su imena javno objavljena. Prethodnik Uzinića bio je mons. Ivan Devčić koji je znao.
Križić nakon odsluženja zatvora pedofila konstatirao da svećenik neće biti više pedofil
Mons. Zdenko Križić našao se usred golemog skandala vezanog uz premještaje i rehabilitaciju osuđenih zlostavljača. On je čak za pedofila koji je izašao iz zatvora rekao da nije više opasan te ga pustio u crkvenu aktivnost. Početkom 2025. godine mediji su razotkrili da je svećenik koji je odslužio zatvorsku kaznu zbog zlostavljanja maloljetnika vraćen u službu i postavljen da upravlja dvjema župama u Gospićko-senjskoj biskupiji, u vrijeme dok je Križić tamo bio ordinarij.
Umjesto empatije prema žrtvama, nadbiskup Križić je pismeno reagirao optuživši medije da “žele stvarati afere iz ničega s vrlo jasnim ciljem”. Izjavio je da dotični svećenik “nije opasan ni za koga”, što je u javnosti odjeknulo kao vrhunac bešćutnosti i institucionalnog sljepila. Križić koji je nastupao u početku sa zaštitom prema žrtvama pokazao se kao grozota svih grozota prema žrtvama.
Barišić je žrtvama i Slobodnoj Dalmaciji priznao prikrivanje
No iako je u Slobodnoj Dalmaciji Barišić sve priznao, na neizravan način kajajući se žrtvama, žrtva koja je pobjedila crkvu odustala je goniti biskupiju jer se odbijalo saslušati ključne svjedoke da je Barisic zakazao. Tako je ispao odgovoran čitav red konvektualaca franjevaca. No žrtva M.M je ustrajna pravno dokazati da je Barišić sve štitio jer su dokazi ostali u medijima. Također postoji puno svjedoka tog vremena. Provincija je osuđena i zlostavljač u postupku a biskupija je sama sebe osudila i prikrila druge slučajeve koji nisu vjerovali u sudsku pomoć.
Luka Turudić
