Prema Kanonskom pravu Katoličke crkve (Zakonik kanonskoga prava – ZKP), biskup ima vrhovnu vlast u svojoj biskupiji. Njegove ovlasti, odgovornosti i odnosi s redovnicima strogo su definirani. Biskup u svojoj biskupiji ima trostruku službu (kanon 381): poučavanje, posvećivanje i upravljanje. Ima zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast.

Biskupi nisu slučajno imenovani i pozvani na službu

Biskup donosi zakone za svoju biskupiju koje sam potpisuje. Imenuje svećenike na župe, premješta ih, osniva ili ukida župe, te upravlja crkvenom imovinom. Suđenje u crkvenim stvarima vodi sam ili preko svoga sudskoga vikara. Ako svećenik ili vjernik krši kanone, biskup može izreći kazne (kanon 1331–1340) kao što su: Opomena ili ukor, Suspenzija: Zabrana svećeniku da dijeli sakramente ili javno služi misu., Udaljavanje iz službe: Smjena sa župničke dužnosti i Otpust iz kleričkog staleža: Najteža kazna (samo uz potvrdu Vatikana).

Kutlešu i biskupe opet prijavili Vatikanu za prikrivanja pedofilije

Dragi vjernici, subraćo, razumjem vas, nisam neprijatelj crkve…

Što biskupi trebaju naučiti iz stalnih skandala zlostavljanja?

Smije li se išta dogoditi bez njega i nadzire li Crkvu?

Biskup je apsolutni nadzornik svoje biskupije. Kanon 396 obvezuje biskupa da svake godine posjeti dio biskupije, tako da u pet godina obavi kanonsku vizitaciju cijele biskupije. Bez njegova odobrenja u biskupiji se ne može osnovati nova župa, sagraditi crkva niti se župni novac smije trošiti izvan redovitog poslovanja. Župnici upravljaju župama pod njegovim autoritetom i dužni su mu polagati račune.

Može li biskup nekome teško materijalno pomoći?

Dapače, to mu je kanonska dužnost. Kanon 387 i 383 nalažu biskupu da bude prepoznat po milosrđu i da posebnu skrb posveti siromašnima, bolesnima i onima u nevolji. On upravlja biskupijskim fondovima (i Caritasom) i ima ovlast izravno dodijeliti materijalnu pomoć pojedincima ili obiteljima u teškoj situaciji.

Može li prijaviti nepravilnosti i tko njega provjerava?

Biskup može i mora prijaviti sve nepravilnosti (financijske, moralne, pravne) unutar svoje biskupije. Biskupa ne može provjeravati niti mu suditi nitko unutar njegove biskupije, pa čak ni državne crkvene strukture izravno. Jedini iznad biskupa je Papa (Sveta Stolica). Svakih pet godina biskup mora ići u Rim na izvještaj Papi (vizitacija Ad limina apostolorum), gdje predaje detaljan izvještaj o stanju biskupije.

Može li biskup biti odgovoran za zlostavljanje koje počini svećenik i reći da nije znao?

Svećenik je počinio zlostavljanje. Primarna odgovornost za samo počinjeno kazneno djelo pripada počinitelju. Zakonik izrijekom predviđa vrlo ozbiljne kazne za klerika koji seksualno zlostavlja maloljetnika, uključujući lišenje službe i, ovisno o slučaju, otpuštanje iz kleričkog staleža.

Ako biskup je znao i ništa nije učinio

Ako biskup sazna za vjerodostojne informacije, a zatim namjerno zataškava slučaj, ometa istragu, štiti počinitelja ili propusti poduzeti ono što mu kanonsko pravo nalaže, njegovo se ponašanje može zasebno kanonski procjenjivati.

Biskup stvarno nije znao

Samo činjenica da se nešto dogodilo u biskupiji ne znači automatski da je biskup osobno kanonski kriv. Ali rečenica: „Nisam znao.“ nije automatski kraj pitanja.

Kanonsko pravo izrijekom poznaje krivnju zbog nemara

Novi Kanon 1378. §2. predviđa kaznu za biskupa ili osobu koja zbog krivog nemara nezakonito učini ili propusti učiniti čin u okviru crkvene vlasti, službe ili funkcije, ako time drugome nanese štetu ili izazove sablazan. To znači da kanonsko pravo ne poznaje samo: „učinio je nešto namjerno“ nego također prepoznaje: „krivnjom je propustio učiniti ono što je morao učiniti“.

Zato je kod procjene odgovornosti biskupa ključno utvrditi što je znao, kada je znao, što je morao znati, što je nakon toga napravio i što je propustio napraviti.

Papa Franjo je 2019. i 2023. donio strogi motuproprij (zakon) “Vos estis lux mundi” (Vi ste svjetlo svijeta). Prema tom zakonu:

1. Biskup je kazneno odgovoran pred Crkvom ako je zataškavao, ignorirao ili propustio pravilno istražiti prijave o seksualnom zlostavljanju.

2. Obrana “nisam znao”: Ako se dokaže da su prijave stizale u biskupiju, da su postojale pisane pritužbe ili jasni znakovi koje je biskup svjesno ignorirao (“okretanje glave”), biskup se suočava s istragom Vatikana.

3. U takvim slučajevima, Vatikan pokreće istragu protiv samog biskupa (koju obično vodi nadbiskup metropolit), a kazna za biskupa koji je “prijestupom ili propustom” dopustio zlostavljanje najčešće je prisilna smjena s dužnosti.

Luka Turudić