Pet najmoćnijih carstava u povijesti kojima gdje su Židovi bili robovi i rastjerani.

1. Britansko Carstvo (oko 1580 – 1997, vrhunac 1815 – 1914)

Britansko Carstvo razvijalo se postupno od pomorske sile u 16. stoljeću do globalne imperijalne mreže u 19. stoljeću. Njegov vrhunac dolazi nakon Napoleonovih ratova, kada Ujedinjeno Kraljevstvo postaje vodeća svjetska sila.

Tko je obitelj Rockfeller koju sotoniziraju antisemiti?

O Hazarima stara i nova otkrića, teorije i dokazi

Amerika okupator? A što su bili Turska, Rusija, Britanija…

Vladanje se temeljilo na kombinaciji direktne kolonijalne uprave i indirektne kontrole. U nekim područjima, poput Indije, Britanci su uspostavili administraciju s lokalnim elitama, dok su drugdje koristili guvernere i kolonijalne vlasti. Ključnu ulogu imala je mornarica, koja je osiguravala trgovinske rute i vojnu nadmoć.

Teritorijalno, carstvo je obuhvaćalo:

Indijski potkontinent (Indija, Pakistan, Bangladeš)
Velike dijelove Afrike (Egipat, Sudan, Južna Afrika, Nigerija)
Sjevernu Ameriku (Kanada)
Australiju i Novi Zeland
Brojne otoke i trgovačke točke širom svijeta

2. Mongolsko Carstvo (1206 – oko 1368, vrhunac 1270-e)

Osnovao ga je Džingis-kan 1206. godine. U samo nekoliko desetljeća Mongoli su osvojili ogroman prostor.

Način vladanja bio je vojno-organiziran i pragmatičan. Mongoli su često ostavljali lokalne administracije na vlasti, ali su zahtijevali lojalnost i poreze. Njihova vlast bila je centralizirana kroz kana, ali fleksibilna prema različitim narodima.

Carstvo je obuhvaćalo:

Kinu (dinastija Yuan)
Srednju Aziju
Perziju
Ruske zemlje (Kijevska Rus i kasnije kneževine)
Dijelove Bliskog istoka i istočne Europe

Važno je da su Mongoli kontrolirali ključne trgovačke rute, što je omogućilo procvat trgovine između Europe i Azije.

3. Rimsko Carstvo (27. pr. Kr. – 476. / 1453., vrhunac oko 100–200.)

Rimsko Carstvo nastalo je prelaskom iz republike u carstvo pod Augustom.

Sustav vladanja bio je centralizirana monarhija s razvijenom birokracijom. Car je imao vrhovnu vlast, ali su postojale institucije poput Senata i lokalnih uprava. Rim je bio poznat po pravnom sustavu i organizaciji.

Teritorij je uključivao:

Gotovo cijelu zapadnu i južnu Europu (Italija, Francuska, Španjolska, Balkan)
Sjevernu Afriku (Egipat, Libija, Tunis)
Bliski istok (Sirija, Palestina)

Zapadno Rimsko Carstvo propalo je 476., dok je istočni dio, poznat kao Bizant, opstao do 1453.

4. Osmansko Carstvo (1299 – 1922, vrhunac 16. stoljeće)

Osmansko Carstvo osnovano je krajem 13. stoljeća, a najveći uspon doživjelo je u 16. stoljeću pod Sulejmanom Veličanstvenim.

Vladanje je bilo centralizirano, ali prilagodljivo. Sultan je imao apsolutnu vlast, ali je carstvo bilo organizirano kroz sustav provincija. Postojao je i tzv. millet sustav koji je omogućavao vjerskim zajednicama određeni stupanj autonomije.

Carstvo je obuhvaćalo:

Jugoistočnu Europu (Balkan, Grčka, Mađarska dijelom)
Bliski istok (Irak, Sirija, Arabija)
Sjevernu Afriku (Egipat, Libija, Alžir)

Kontrola Istanbula i trgovačkih puteva činila ga je ključnom silom između Istoka i Zapada.

5. Kinesko Carstvo – Dinastija Qing (1644 – 1912, vrhunac 18. stoljeće)

Dinastija Qing bila je posljednja carska dinastija u Kini i jedna od teritorijalno najvećih.

Vladanje se temeljilo na birokratskom sustavu i konfucijanskoj filozofiji. Država je bila visoko organizirana, s obrazovanim činovnicima koji su upravljali provincijama. Car je imao apsolutnu vlast, ali kroz sofisticiranu administraciju.

Teritorij je uključivao:

Kinu u današnjim granicama
Tibet
Xinjiang
Mongoliju (dijelom)

Kina je u to vrijeme bila jedna od najvećih svjetskih ekonomija, s razvijenom poljoprivredom i trgovinom.

Ovih pet carstava pokazuju različite modele moći:

Britanci: globalna mreža i trgovina
Mongoli: vojna brzina i osvajanje
Rim: organizacija i zakon
Osmanlije: geopolitička kontrola i fleksibilnost
Kina: stabilnost i administracija

Moć se kroz povijest nije temeljila na jednoj vrsti utjecaja, nego na kombinaciji vojske, ekonomije, organizacije i geografskog položaja i zato su se dominantne sile stalno mijenjale.

Gdje su Židovi u toj povijesnoj slici?

Židovi su kroz većinu povijesti bili raspršena zajednica (dijaspora), a ne velika imperijalna sila poput Rimskog ili Britanskog Carstva. Postojale su židovske države poput Kraljevstvo Izrael i Kraljevstvo Juda (oko 1000–586. pr. Kr.). Te države su bile regionalne, ne globalne sile. Nakon osvajanja od strane Babilonaca i kasnije Rimljana, dolazi do raseljavanja.

Židovi žive unutar drugih carstava: Rimsko Carstvo, Osmansko Carstvo, kršćanske Europe. Nemaju vlastitu državu ni vojsku koja bi dominirala svijetom. Njihov utjecaj je ponekad bio lokalan (trgovina, financije, znanje), ali ne političko-imperijalan. Iako su imali kraljeve sve su im raselili. Nisu bili među velikim carstvima jer nisu imali državnu strukturu, vojsku i teritorij. Moderna država Izrael nastaje tek 1948 ujedinjena cionizmom kako bi svijetu donijeli suvremenizam iz SAD i Europe.

A gdje su Arapi?

Za razliku od Židova, Arapi su u jednom razdoblju bili nositelji velikih carstava. Nakon pojave islama, nastaju ogromna carstva: Umajadski kalifat (661–750) i Abasidski kalifat (750–1258). Na vrhuncu kontroliraju: Bliski istok, Sjevernu Afriku. Španjolsku, dijelove Azije. To ih čini jednom od najmoćnijih civilizacija srednjeg vijeka.

Centri poput Bagdada bili su vodeći u znanosti, medicini i filozofiji. Veliki utjecaj na razvoj matematike, astronomije i medicine. Politička moć prelazi na druge sile (npr. Osmansko Carstvo, koje nije arapsko nego tursko). Arapski svijet ostaje važan, ali više nije dominantna globalna sila.