Isusova komunikacija s Bogom Ocem zabilježena je na više mjesta u Novom zavjetu Biblije. Broj tih spomena može varirati ovisno o tome kako se broje – kao izravne molitve, pozivanja ili implicitne reference. Često puta na logička pitanja koja pitamo stručnjake dobijemo za uzvrat ljutnje i napade a to bi trebalo značiti da šutimo i prihvatimo. No što ako je krivo pisano? Bog se ne ljuti preispitivanjem njegove uloge. Bogu je to čast i to nije hereza zbog koje je prije crkva ubijala ljude. Neke stvari su nam nejasne i traži se vjeruj ili ne vjeruj. Naravno, možemo vjerovati ali zapisi imaju rupe i logične stvari su mi one koje su konkretno pisane. Da je Isus sin Božji koji ima Božansku moć. Bog je netko veći od njega jer i sam kaže: da ga nitko nije vidio.
1. Izravne molitve i zazivi Oca
Molitve prije značajnih događaja:
Prije izbora dvanaestorice apostola (Luka 6,12–13).
Tijekom preobraženja (Luka 9,28–36).
U Getsemanskom vrtu prije uhićenja (Matej 26,39-42; Marko 14,36; Luka 22,41–44).
2. Molitve na križu:
“Oče, oprosti im jer ne znaju što čine” (Luka 23,34).
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27,46; Marko 15,34).
“Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj” (Luka 23,46).
3. Molitve za učenike i buduće sljedbenike:
U velikosvećeničkoj molitvi, gdje moli za jedinstvo učenika (Ivan 17,1–26).
“Blagoslivljam te, Oče, Gospodaru neba i zemlje…” (Matej 11,25–26; Luka 10,21).
4. Molitve zahvale:
Prilikom umnažanja kruhova i riba: “Podigao je oči k nebu i blagoslovio kruhove” (Matej 14,19; Marko 6,41; Luka 9,16; Ivan 6,11). Zahvala Ocu što ga je uslišao kod uskrsnuća Lazara (Ivan 11,41–42).
Pozivanje na Boga Oca u poučavanju i obraćanju ljudima
1. Isus često spominje Oca dok poučava o Božjoj volji:
U “Očenašu” uči učenike moliti: “Oče naš koji jesi na nebesima…” (Matej 6,9–13; Luka 11,2–4).
Tijekom Govora na gori više puta spominje “vašeg Oca koji je na nebesima” (Matej 5–7).
2. Isus često koristi fraze poput:
“Otac moj koji je na nebesima” (Matej 10,32; Matej 18,10).
“Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni” (Ivan 14,6).
“Otac moj radi sve do sada, i ja radim” (Ivan 5,17).
3. Kod drugih važnih tema:
Govori o jedinstvu s Ocem: “Ja i Otac jedno smo” (Ivan 10,30).
Opisuje Oca kao izvor svakog dobra: “Nitko nije dobar, osim jednoga: Boga” (Marko 10,18).
4. Koliko puta točno?
Točan broj ovisi o prijevodu Biblije i načinu kategorizacije, no procjenjuje se da Isus izravno zaziva Oca u 20-30 molitvi zabilježenih u Novom zavjetu. Na Boga Oca se poziva ili ga spominje u svom govoru od 100 do 130 puta, posebno u Evanđelju po Ivanu.
5. Zašto nas uče da je Isus Bog?
Kršćansko učenje temelji se na ideji Trojstva: Bog Otac, Sin (Isus) i Duh Sveti su tri osobe u jednom Bogu. Ovo učenje razvijeno je na temelju Isusovih riječi koje sugeriraju božansku narav (npr. “Ja i Otac jedno smo” – Ivan 10,30). Isusovih čuda i uskrsnuća, što je kršćanima potvrda njegove božanske naravi. Tradicije prvih kršćana, koji su ga štovali kao Boga. Teologija ga vidi kao Boga u ljudskom obliku koji je došao spasiti svijet.
6. Je li Isus ikada za sebe rekao da je Bog?
Isus nikada izravno nije rekao “Ja sam Bog” u smislu koji bi bio razumljiv tadašnjoj židovskoj kulturi. Međutim, u Evanđeljima nalazimo izjave koje ukazuju na njegovu božansku narav:
Isus se koristi izrazom “Ja jesam” (Ego eimi) u Ivanu 8,58, što je aluzija na Božje ime iz Starog zavjeta (Izlazak 3,14). Prihvaćao je štovanje (npr. Tomina izjava “Gospodin moj i Bog moj” – Ivan 20,28). Tvrdio je da ima vlast oprostiti grijehe, što su Židovi smatrali isključivom Božjom ovlasti. No ove rečenice se mogu drugačije tumačiti ako ih usporedimo sa silnom većinom rečenica kojima Isus se ipak obraća Ocu kao Bogu.
7. Pada li Isus u sumnje ili pokazuje da je njegova spoznaja neupitna?
Isus ne pokazuje sumnju u Boga, ali njegova ljudska priroda izražava trenutke unutarnjeg straha i boli:
U Getsemanskom vrtu pokazuje ljudsku borbu: “Duša mi je nasmrt žalosna” (Matej 26,38). Na križu izgovara riječi: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27,46). Ovo odražava iskustvo ljudske patnje i osjećaj napuštenosti, iako se završava povjerenjem u Boga. Njegova spoznaja o Božjoj volji i svom poslanju ostaje neupitna, čak i kroz patnju.
8. Kako su mu učenici vjerovali ako je bio zagonetan?
Isus je često govorio u prispodobama, što je zahtijevalo razmišljanje i vjeru. Njegovi učenici nisu uvijek razumjeli njegove riječi (npr. Marko 4,10-13), ali: Bili su svjedoci njegovih čuda, poput umnažanja kruha, hodanja po vodi i ozdravljenja bolesnih. Osobno su doživjeli njegovu ljubav, mudrost i autoritet. Uskrsnuće je bilo ključni trenutak koji je potvrdio njegov identitet i zadobio njihovo potpuno povjerenje.
9. Jesu li učenici bili na njegovoj razini?
Učenici su često pokazivali nesavršenost i nerazumijevanje, što je vidljivo u Evanđeljima: Petar ga je zanijekao tri puta, unatoč svojoj ljubavi i odanosti. Juda ga je izdao, unatoč tri godine zajedništva s njim. Ostali su pobjegli tijekom Isusova uhićenja. Ipak, njihova je vjera rasla kroz vrijeme, osobito nakon što su svjedočili uskrsnuću.
10. Je li Juda jako volio Isusa, ali nije oprostio sebi?
Judina priča može se tumačiti na više načina: Juda je možda bio razočaran što Isus nije bio politički Mesija kakvog je očekivao. Neki sugeriraju da je izdao Isusa iz pohlepe, dok drugi misle da je želio potaknuti Isusa da pokaže svoju moć. Njegovo kajanje (“Izdao sam nevinu krv” – Matej 27,4) ukazuje na duboki osjećaj krivnje. Ako Juda nije oprostio sebi, moglo bi biti zato što nije vjerovao u Isusovu milost ili se nije osjećao dostojnim oprosta. Neki čak vjeruju da mu je oprošteno jer Božja milost se spustila nad veliku ljubav Jude koji nije znao da će Krist biti suđen i ubijen, koji pokušava ispraviti stanje i vraća novac, i koji od kajanja ne oprašta sebi svoju pogrešku (tko bi se ubio za prijatelja), on ne vezano za oprost sebe kažnjava samtrajući se izdajnikom. Kao da Božji sin nije znao da će biti pored njega i da je odabran na put sa njim? Mnoge Jude u danšnje vrijeme moraju oprostiti sebi i pokajati se jer ponižavaju Božju ljubav ako priznaju da je njihov grijeh veći.
Sretan Božić svima,
Glavni urednik Toni Eterović
