Istraživanja pokazuju da mnogi mladi koriste marihuanu kako bi liječili usamljenost i tjeskobu. Oni to neće priznati ali potpuno svaki kada uzme kaže osjećam se bolje, a to znači da se prije osjećao lošije. Na neki način kanabis mu postaje kao lijek.
Evo sažetka znanstvenih podataka i objašnjenja što nam to govori:
Usamljenost, tjeskoba i crnjaci često traže izlaz iz sebe pa mladi upravo žele hitna sredstva koja će im pružiti “oslobođenje”. U studiji s mladim odraslima (18–25 godina) 76 % sudionika navelo je da konzumiraju marihuanu kako bi smanjili probleme poput anksioznosti, depresije, nesanice, usamljenosti, socijalne nelagode i poteškoća koncentracije.
Ovo ukazuje da je samomedikacija vrlo raširena u toj dobnoj skupini. Meta-analiza je pokazala da postoji statistički značajna povezanost između socijalne anksioznosti i problema s kanabisom (iako veza nije jednostavna). Pregledna studija o adolescentima i mladima također pokazuje da su anksiozni simptomi često povezani s upotrebom kanabisa.
Samoliječenje kanabisom je opasno
Nedavna studija (iz Velike Britanije) pokazuje da osobe koje koriste kanabis kako bi se nosile s tjeskobom, depresijom ili bolom (dakle samomedikacija) imaju povećan rizik od paranoidnih misli u usporedbi s onima koji ga koriste „rekreativno“.
To znači da samomedikacija nije nužno „siguran izlaz“ može imati neželjene posljedice. U istraživanju provedenom tijekom COVID-19 pandemije, mladi su iznosili da su povećali uporabu kanabisa kako bi se nosili s padom mentalnog zdravlja, dosadom, usamljenosti ili kao način „da se opuste“.
Ovo sugerira da u trenucima emocionalnog stresa i socijalne izolacije marihuana može biti sredstvo za „nošenje sa situacijom“.
Što to znači u praksi je li marihuana „ljek“ za tjeskobu i usamljenost?
Da, za neke mlade osobe marihuana može djelovati kao kratkoročni „alat“ za ublažavanje tjeskobe ili osjećaja usamljenosti. Ona može pružiti osjećaj relaksacije ili olakšanja u trenucima emocionalnog stresa. Međutim, ova strategija nije bez rizika: samomedikacija često znači češću ili intenzivniju upotrebu, što može voditi ka problemima kao što su poremećaj upotrebe kanabisa (CUD), povećanim psihičkim simptomima (npr. paranoja) ili pogoršanju mentalnog zdravlja.
Marihuana neće riješiti probleme
Također, marihuana ne „rješava“ temeljne probleme (usamljenost, kronična anksioznost, trauma) – ona je više način da se privremeno premosti bol, ali ne nužno liječi uzrok. Nažalost sve više je hospitalizacija zbog marihuane i većina prijema je okidač marihuana mješana sa drugim supstancama koja može trajno uništiti mentalni život, a to se primjećuje kod ovisnika na duge staze.
Ovaj članak kao i svaki baziram na stručnim razmišljanjima:
• Prof. Sir Robin Murray — britanski psihijatar, profesor psihijatrijskog istraživanja na King’s College London. Poznat je po upozorenjima na povezanost visokopotentnog kanabisa („skunk“) i psihotičnih poremećaja.
• Prof. Marta Di Forti — psihijatrica / istraživačica na King’s College London, vodi NHS-ovu „Cannabis Clinic for Psychosis“.
• Prof. Sagnik Bhattacharyya — britanski psihijatar, translacijski neuroznanstvenik na King’s College London, bavi se efektima THC/CBD na mozak i psihotične poremećaje.
• Prof. Alkomiet Hasan — njemački psihijatar (Institut u Münchenu), vrlo aktivan u istraživanju povezanosti kanabisa i psihoza; suautor u radu o psihotičnim bolestima povezanima s kanabisom.
• Prof. F. Markus Leweke — njemački psihijatar, istražuje ulogu endokanabinoidnog sustava u psihijatrijskim bolestima, uključujući šizofreniju.
• Dr. Niall Campbell — britanski psihijatar specijaliziran za ovisnost, komentira porast psihotičnih poremećaja povezanih s kanabisom.
Di Forti i Murray u klinici za psihozu vide da mnogi mladi započinju
Na temelju stavova ovih stručnjaka i recentnih istraživanja može se artikulirati nekoliko glavnih razloga zašto mladi počinju eksperimentirati: Di Forti i Murray u klinici za psihozu vide da mnogi mladi započinju jer je kanabis dostupan i percipiran kao „obična droga“ ili „rekreativna zabava“.
Visoko potentni kanabis („skunk“) je danas vrlo raširen i percipiran kao „normalan“, što može smanjivati svijest o riziku. Murray ističe da mnogi roditelji i mladi podcjenjuju opasnosti. Neki mladi koriste kanabis kao način da ublaže anksioznost, depresiju ili osjećaje usamljenosti, iako to može povećati rizik od paranoja i psihotičnih simptoma.
Nedavna britanska studija (o samomedikaciji kanabisom)
Nedavna britanska studija (o samomedikaciji kanabisom) ukazuje da samomedicirajući korisnici troše više THC i imaju veći rizik od paranoidnih misli. Stručnjaci poput Di Forti to vide u klinici: dio pacijenata koristi travu ne samo zbog zabave nego da „umiri“ misli, no to može dovesti do kroničnije upotrebe i psihičkih problema.
Prema Murrayu i Di Forti, postoji uvjerenje među mladima da je kanabis „bezopasan“ pogotovo u kontekstu legalizacije ili dekriminalizacije. Istraživanja u KCL-u pokazuju da genetski rizik za psihozu i teška upotreba kanabisa djeluju neovisno, što znači da čak i bez visoke genetske predispozicije, teški korisnici mogu razviti problem.
Na temelju stajališta i istraživanja ovih stručnjaka, moguće putanje konzumenata su:
• Razvoj psihotičnih poremećaja
• Prema Hasanovim radovima (i pregledima), kanabis je povezan s većim rizikom od psihotičnih poremećaja — stopa hospitalizacija, rane epizode psihoze, recidivi su veći kod korisnika.
• Bhattacharyya i suradnici istražuju kako THC (u visokoj koncentraciji) može utjecati na moždane krugove povezane s deluzijama, paranojom i drugim simptomima psihoze.
• Di Forti i Murray su pokazali klinčki da smanjenje / prestanak kanabisa u njihovoj klinici može dovesti do smanjenja paranoidnih misli i poboljšanja u socijalnom funkcioniranju.
Povećana hospitalizacija nakon kanabisa
Stručnjaci za ovisnost kao što je Dr. Niall Campbell upozoravaju da česta i visoko potentna upotreba može dovesti do trajnih promjena u ponašanju i psihopatologiji kojima je potrebna klinička intervencija. Iako ne klinička, istraživanja (npr. novi modeli predikcije CUD) pokazuju da je moguće identificirati mlade u visokom riziku da razviju poremećaj upotrebe kanabisa (CUD) čak u ranoj fazi.
Klinika koju vodi Di Forti (Cannabis Clinic for Psychosis) pokazuje da je moguće intervencijom pomoći mladima da smanje ili prestanu s kanabisom i smanje psihotične simptome. Policymakeri i zdravstveni sustavi trebaju uzeti u obzir da legalizacija / dostupnost visokoprocentnog kanabisa nosi stvarne psihijatrijske rizike. Hasan i drugijeva istraživanja ukazuju na porast prijema psihijatrijskih bolesnika povezanih s kanabisom u Njemačkoj nakon liberalizacije.
TE
