Stephen King, proslavljeni i kultni američki pisac, objavio je više od 200 knjiga, a mnoge od njih uspješno su adaptirane u neke od kultnih filmova, kao što su “Iskupljenje u Shawshanku”, “Zelena milja”, “Isijavanje”, “It”, ali i mnogi drugi.
Unatoč pokojoj iznimci, 74-godišnji pisac proslavio se gotovo isključivo kao autor fikcije s elementima horora. Tako je sve i počelo davne 1974. godine kad je izdao “Carrie”.
Mnogi iz tih razloga pokušavaju odgonetnuti što je zapravo razlog njegovog bavljenja uglavnom takvim temama, a neki kritičari smatraju kako je za sve zaslužan jedan događaj iz njegovog djetinjstva.
Naime, u Maineu 1950-ih godina, mladi King susreo se s prijateljem ispred kuće, u blizini željezničke pruge.
“Zbilo se to kad mi je bilo četiri godine. Prema mojoj majci, otišao sam se igrati kod susjeda čija kuća je bila blizu pruge. Negdje sat vremena nakon što sam otišao, vratio sam se “blijed kao duh”. Nisam pričao do kraja dana. Nisam joj rekao zašto nisam čekao da me pokupi ili je nazvao da dođe po mene. Ispostavilo se da je klinca s kojim sam se igrao pregazio vlak dok se igrao na pruzi ili je prelazio. Moja majka nikad nije znala jesam li bio blizu kad se to dogodilo, a ja uopće nemam sjećanja o tom incidentu, samo da su mi o njemu pričali godinama kasnije”, objasnio je King kad mu je postavljeno pitanje u vezi toga.
Međutim, ideju da je spomenut, nikad u potpunosti razjašnjen događaj imao utjecaja na njegovo pisanje, King je kategorički odbacio. “Mislim da je to posve zlobna ideja. Takve psihološke prosudbe na razini su ne puno višoj od astrologije”, rekao je.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
