Henry Markram je neuroznanstvenik rođen u Južnoj Africi, profesor na École Polytechnique Fédérale de Lausanne i jedan od vodećih istraživača mozga u Europi po pitanju autizma. Najpoznatiji je po dva velika projekta: Blue Brain Project – pokušaj da se simulira mozak na računalu.Human Brain Project – europski projekt vrijedan oko milijardu dolara za razumijevanje mozga.
Postoje pitanja na koja se ne može odgovoriti brzo. Zašto se neki ljudi povlače od svijeta. Zašto zvuk, svjetlo ili dodir mogu postati previše. Zašto ono što većina doživljava kao normalno, za nekoga postaje nepodnošljivo.
Henry Markram svoj je rad posvetio upravo tim pitanjima.
Njegov put u istraživanje autizma nije bio samo znanstveni. Bio je osoban.
Kada mu je sin dijagnosticiran s autizmom, pitanje više nije bilo apstraktno. Postalo je konkretno, svakodnevno i neizbježno. Umjesto da traži brze odgovore, Markram je učinio ono što znanstvenici rade — počeo je promatrati, mjeriti i pokušavati razumjeti.
Njegov rad temelji se na jednoj ideji koja na prvi pogled zvuči jednostavno, ali mijenja perspektivu.
Autizam možda nije stanje u kojem nečega nedostaje.
Možda je stanje u kojem je svega previše.
Kroz ono što je nazvao teorijom “intenzivnog svijeta”, Markram je zaključio da mozak autistične osobe ne funkcionira sporije ili slabije, nego intenzivnije.
Podražaji dolaze jače. Signali se obrađuju brže. Iskustva ostavljaju dublji trag.
U takvom svijetu, povlačenje nije nedostatak interesa.
To je način zaštite.
Ova ideja pokušava objasniti ono što se često vidi, ali teško opisuje: preosjetljivost na zvukove, svjetlo ili dodir, potrebu za rutinom, izbjegavanje preopterećenih situacija
Ne kao simptome koji treba ukloniti, nego kao odgovore na preintenzivno okruženje.
Markramov rad nije ostao samo na teoriji.
Kao profesor i istraživač, sudjelovao je u velikim projektima koji pokušavaju razumjeti mozak na najdubljoj razini od pojedinačnih neurona do složenih mreža koje stvaraju misli i ponašanje.
Njegov pristup je tehnički, detaljan i često vrlo kompleksan.
Ali cilj ostaje jednostavan: razumjeti kako mozak stvara iskustvo svijeta.
Važno je reći da njegova teorija nije prihvaćena bez pitanja.
U znanstvenoj zajednici postoje rasprave, neslaganja i kritike. Kao i kod mnogih velikih ideja, potrebno je vrijeme da se potvrdi, prilagodi ili ospori.
No bez obzira na to, njegov rad je pomaknuo granice.
Promijenio je način na koji se postavljaju pitanja o autizmu.
Za razliku od pristupa koji autizam promatra isključivo kao problem koji treba “riješiti”, Markram nudi drugačiji pogled.
Ne pokušava ukloniti razliku. Pokušava je razumjeti.
U tom smislu, njegov rad nije samo znanstveni.
On je pokušaj da se most između različitih načina doživljavanja svijeta učini vidljivijim.
Možda ne donosi jednostavne odgovore. Ali ponekad je važnije postaviti pravo pitanje.
Ako je svijet za neke ljude preglasan, prebrz i preintenzivan što to govori o svijetu koji smo stvorili?
U tom pitanju, i u pokušaju da se na njega odgovori, nalazi se razlog zašto rad Henryja Markrama ima težinu.
Ne zato što sve objašnjava. Nego zato što pokušava razumjeti ono što se često prebrzo pojednostavljuje.
Pripremio Toni Eterović
