Što se događa u bebinom mozgu dok se još ne znaju izražavati pravi je fenomen koji nikad nećemo otkriti. Ipak, razvojni neuroznanstvenici se posljednja 2 desetljeća intenzivno bave bebama i njihovim razmišljanjem. Ono što su otkrili moglo bi promijeniti ne samo način na koji vidite bebe, već i način na koji percipirate ljudsku svijest. Kanal #tinymindsecret zaviruje u misteriozni svijet beba.
Beba se „spaja“ na mozak odraslih
Ono kad bebe bulje u nas, to rade jer je njihov vid u ranoj fazi jako loš – u prvim mjesecima vide samo na udaljenosti od vašeg ramena do očiju. Nakon 3. mjeseca njihov vid se poboljša, ali ipak biraju gledati u lice. Neuroznanstvenici sa Cambridgea usporedili su moždanu aktivnost kod beba i odraslih simultano uspoređujući moždane valove. Ono što su pronašli ostavilo ih je bez teksta; u trenutku kad je beba imali kontakt očima sa odraslom osobom, njihova moždana aktivnost bila je na maksimumu. Tada se spajaju na moždane valove odrasle osobe, te upotrebljavaju neurološku aktivnost odraslog kao predložak za stvaranje vlastite.
Već sa 5 mjeseci bebe mogu razlikovati iskren osmjeh od lažnog
Ipak, bebe ne „bulje“ u svakog na isti način niti jednako dugo; obično dulje gledaju u strance čije im lice nije poznato nego u osobu koja se primarno brine o njima. Gledaju dulje u manje poznate osobe ili stvari koje su im nove i neprocesuirane. One već sa nekoliko mjeseci mogu identificirati svaku emociju, te mogu izraditi cijelu emocionalnu mapu vašeg lica. Vi niste samo roditelj, nego ste eksterni tvrdi disk njihova moždanog sistema.
Harvardov eksperiment koji je šokirao razvojne psihologe
U eksperimentu nazvanom „paradigma nepomičnog lica“, majka prvo prisupa bebi sa izražajnim emocijama, smiješeći se, pristupajući angažirano. Nakon takvog nastupa, pristupa bebi s potpuno bezizražajnim licem. Potrebno je samo 90 sekundi da beba pokaže fiziološku reakciju na tu promjenu – uznemirena je, plače, razina kortizola (hormona stresa) raste. Beba zrcali majčine reakcije; kad se majka ponovno angažira, i beba mijenja svoje raspoloženje, iako ne odmah. Zaključak je da bebe nisu pasivni primatelji skrbi, već aktivno sudjeluju u emocionalnoj razmjeni. I njihova komunikacija se gotovo isključivo događa preko lica i svih facijalnih ekspresija.
Ova otkrića mijenjaju percepciju i kako se razvija inteligencija kod beba, i kasnije djece; beba koja ima puno interakcije razvija i veću inteligenciju. Zato slobodno uzvratite pogled svojoj bebi, jer vrijednost facijalnog kontakta je neprocjenjiva.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: freepik
