Nick Eberstadt, jedan od vodećih svjetskih demografa, upozorava na globalnu depopulaciju i nadolazeći demografski šok. On objašnjava zašto padajuće stope djece po ženi u fertilnoj dobi, te sve starije stanovništvo postaju jedna od glavnih tema zbog kojih bi se trebalo zabrinuti u 21. stoljeću.
Postoje stručnjaci koji tvrde da nas ima mnogo i oni koji to osporavaju.
Od istočne Azije i Europe, pa do Sjedinjenih Država, ovaj demograf naglašava kako će globalna depopulacija preoblikovati ekonomski rast, tržište rada, stanje u zdravstvu, vojnu moć i odnos među nacijama – i to često na način na koji nismo ni spremni.
Podsjetimo se samo politike jednog djeteta u Kini koja je trajala tri do četiri desetljeća, a posljedica je da se sad ta mnogoljudna zemlja suočava sa masivnom depopulacijom. Bojazan kako ćemo nahraniti sve ljude na zemlji je gotova – ono s čime se sad suočavamo je obrnuti problem, a to je masivna depopulacija u cijelom razvijenijem svijetu.
Ono što je nevjerojatno je da svijet ostaje bez ljudi.
A još prije nekoliko desetljeća Geoge Wald, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu izjavio je da će se ljudska civilizacija ugasiti unutar 15 do 30 godina ako odmah ne poduzmemo mjere za smanjenje rasta populacije. Nebrojeno je znanstvenika predvidjelo nekontrolirani rast populacije, a kako sad stvari stoje, svi su bili u krivu.
Demograf Eberstadt objašnjava i zašto su znanstvenici toliko pogriješili u svojim (crnim) prognozama; potpuno su podcijenili sposobnost homo sapiensa da se prilagodi novim okolnostima i promijeni stopu nataliteta ovisno o životnom standardu i drugim okolnostima.
Od 1968. godine, kad je izašla knjiga „The Population Bomb“ čovječanstvo se udvostručilo, ali također je naš životni vijek sve dulji. Ipak, posljednje tri generacije imamo demografski pad jer ljudi svjesno odlučuju imati manje djece. To ne bi bio slučaj da smo kukci ili zečevi, ali ljudi svjesno mogu regulirati demografski rast, i to i rade u svim razvijenijim zemljama.
Živimo u društvu gdje je posve uobičajeno ne imati djecu ili imati samo jedno dijete.
U prošlosti su se isto događale depopulacije, ali one nisu bile uvjetovane osobnim izborom, već višom silom, poput crne smrti (kuge) koja je desetkovala Europu. Ipak, ova depopulacija koja je sad na djelu rezultat je slobodnog izbora da se udobnije živi sa manje djece – ekstremni primjer takvog životnog odabira je Južna Koreja, gdje je demografski rast zabrinjavajućih 0,75 po svakoj ženi, od poželjnih 2,1 da bi se osigurala opstojnost države!
To nije problem, smatra demograf, u smislu prilagodbe, jer su ljudska bića prošla ogromne promjene otkad su živjeli u špiljama, ali smatra da to otvara problem epidemije usamljenosti među ljudima. Ipak, navodi i primjere zemalja koji imaju stalan pad broja djece, ali ipak održavaju razinu radne snage – poput Japana – a razlog zašto su oni tako održivo društvo je što starija populacija zbog visoke kvalitete života radi sve duže.
Budući da su se trendovi promijenili za 180 stupnjeva u pola stoljeća – od straha od previše ljudi na zemlji do bojazni zbog populacijskog kolapsa – ostaje nam za vidjeti hoće li se trendovi opet promijeniti, te hoće li se sve regulirati migracijama ljudi u dinamičnom kretanju ljudske populacije.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: Linkedin
