Philip Burnett Agee (1935–2008) pridružio se CIA-i 1957. godine, u kontekstu Hladnog rata. Kao i mnogi mladi Amerikanci tog vremena. V jerovao je da CIA štiti demokraciju i nacionalnu sigurnost. Smatrao je da se bori protiv autoritarizma i sovjetskog utjecaja, bio je idealist, obrazovan, katolik s jakim osjećajem dužnosti. U početku je, prema vlastitim riječima, vjerovao da CIA: „pomaže stabilizaciji država i sprečava nasilne revolucije“.
Njegov ulazak u službu bio je dobrovoljan i ideološki motiviran, ne prisilan niti oportunistički. Preokret se dogodio tijekom njegovog rada u Latinskoj Americi (Ekvador, Urugvaj, Meksiko). Tamo je, kako tvrdi, svjedočio i sudjelovao u rušenju demokratski izabranih vlada, manipuliranju sindikatima, medijima i političkim strankama, podršci represivnim režimima i sigurnosnim službama koje su koristile torturu, infiltraciji civilnog društva radi kontrole, a ne sigurnosti.
Agee je zaključio da CIA ne djeluje defenzivno, ne štiti demokraciju nego služi interesima američke vanjske politike i korporativnog kapitala. Po njemu, nemoralno je bilo: lagati narodima o „pomoći i stabilnosti“, uništavati političku autonomiju drugih zemalja, koristiti tajne operacije umjesto otvorne diplomacije. Agee napušta CIA-u 1968., ali pravi lom dolazi kasnije, kada odlučuje javnosti otkriti unutarnje mehanizme agencije. Njegova logika bila je: „Ako je problem sistemski, a ne individualan, onda se mora razotkriti sistem.“
On sebe nije smatrao izdajnikom, već: moralnim disidentom i političkim zviždačem (whistleblowerom), iako taj pojam tada nije bio razvijen. U knjizi „Inside the Company: CIA Diary“ (1975) i kasnijim radovima, Agee je razotkrio:
Metode djelovanja
• regrutaciju lokalnih elita
• korištenje „front“ organizacija (NGO, mediji, kulturne institucije)
• političku i ekonomsku destabilizaciju
Strukturu i prisutnost
• identitete CIA stanica u ambasadama
• imena agenata i suradnika (najkontroverznije)
Operacije
• miješanje u izbore
• koordinaciju s lokalnim represivnim aparatima
• prikrivenu borbu protiv ljevičarskih i nacionalnih pokreta
Upravo objavljivanje imena operativaca CIA-e izazvalo je najveće osude, čak i među kritičarima CIA-e. To je značila potpuna izdaja, ugroza života, prevelika sloboda za nekog tko se vezao državnim ugovorima. Za samo čudo nije ubijen a tvrde da su ga mogli ubiti jer bi tada bili gori od njega.
CIA i FBI su sumnjali da je bio agent KGB ili Kube, ali nisu imali nikakve dokaze. Zapravo, teško im je bilo pojmiti da je čovjek po prirodi nekakav idealista. Da se zbog idealizma poigrao sa 1000 života i da ne shvaća što su državni interesi. Agee je to kategorički negirao da radi za druge službe već za drugu Ameriku pravednu i moralnu.
Njegove knjige nisu sadržavale sovjetsku propagandu, njegove kritike su bile ideološke i moralne, ne geopolitički koordinirane. Agee je bio radikalni disident, ali ne dokazani plaćenik.
Agee je tvrdio da je: bio praćen, izbacivan iz više zemalja, izložen prijetnjama, potencijalno meta „neutralizacije“
Međutim: ne postoje javno potvrđeni dokumenti da je CIA planirala njegovo ubojstvo. CIA je tada formalno tvrdila da ne provodi atentate (nakon 1970-ih). CIA ga je nastojala izolirati, diskreditirati i neutralizirati politički. Psihološki i operativni pritisak je bio stvaran. Agee je otvoreno optuživao CIA-u da je:
• sudjelovala u političkim atentatima
• bila suodgovorna za smrt disidenata i političkih protivnika
• surađivala s režimima koji su provodili „prljave ratove“
Iako nije uvijek imao direktne dokaze za svaku tvrdnju, kasnija otkrića (npr. Čile, Iran, Gvatemala) su pokazala da CIA jest sudjelovala u nasilnim operacijama, što je dalo određenu težinu njegovim optužbama.
Philip Agee je, zanimljivo, imao vrlo jasno i strogo shvaćanje kakav bi „pravi agent“ trebao biti — i upravo zato je došao u sukob s CIA-om. Njegova definicija nije bila profesionalna u klasičnom obavještajnom smislu, nego moralno-politička. Zato su kritičari rekli: “Agee je želio moralnu obavještajnu službu u svijetu moći – što je proturječje.“ Jer da je sve sjajno javno nebi u svijetu bilo potrebe za prljavim i tajnim, pa čak i dobrim i tajnim kako bi bilo ostvareno.
Pripremio Toni Eterović, Fotto Wiki
