Njegova majka, Maria Victoria Henao, Pabla je upoznala još sa 12 godina a Juana rodila sa sam 15 godina. Svega što se sjeća Juan da su on otac i on gledali zajedno film Rasputin (ruski prorok). Upoznao je preko 150 obitelji kojima je njegov otac ubio članove obitelji. „Kao djete sam razgovarao sa ocem i on bio veliki manipulator, za sva svoja zlodjela je imao opravdanje. Molio sam ga da prestane postavljati bombe, a on mi je odgovarao: “Nemoj zaboraviti da je prva bomba koja je eksplodirala u ovoj državi stavljena tebi, tvojoj maloj sestri i majci u stan”. Uvijek je imao izgovor da bi opravdao nasilje. On je sebe smatrao boljim čovjekom nego što su to, primjerice, većina policajaca. Za njih je govorio da su puno gori od njega, ali da koriste uniformu kako bi se zaštitili. Tvrdio je da ima integritet, priznao je da je kriminalac i da se bavi trgovinom drogom. Pokušao sam spriječiti napade i nagovoriti ga da prestane, što nikad nije učinio. Njegova vizija osvete i rata je bila nešto što je odvajao od mene ali se volio pohvaliti. Kada ga nije bilo, slao nam je kazete sa snimkama svog glasa, prepričavao priče, pjevao pjesme za mene i moju sestru. Uvijek je bio prisutan, iako je posljednjih 10 godina života bio u bijegu. Sjećam se svoje prve pričesti: doletio je samo da bismo se fotografirali. Njegov život udaljio ga je daleko od svega što je najviše volio i uopće nije uživao u novcu.“– rekao je.
DA NIJE BILO MEDIJA NEBI SE RAZOTKRILE SVE MRAČNE ZAVJERE I IGRE POLICIJE SA ESCOBAROM, AGENTIMA, VOJSKOM, VRHOM POLITIKE. ESCOBAR JE BIO SVJESTAN DA MEDIJI IMAJU NAJVEĆU MOĆ, JER I PREDSJEDNICI I KRIMINALCI SU SJEDILI PRED TELEVIZIJAMA.
Nekoliko minuta prije smrti Juan je razgovarao sa ocem koji mu je prekinuo poziv uz riječi da će se čuti kasnije. No nakon što je ubijen Pablo Escobar, novinarka je nazvala Juana i priopćila mu da mu je otac ubijen. Novinarka je snimala reakciju i pitala ga što će uraditi povodom smrti oca. Juan je imao 16 godina i rekao: „Osvetiti ću se kurvinim sinovima. Shvativši da mi je otac ubijen dobio sam veliki nalet agresije. Obuzele su me razne emocije i nisam mogao da se obuzdam. Jesam nekoliko puta izjavio sporne stvari koje sam osjećao. Istina je da sam nakon razgovora sa novinarkom javno uputio optužbe državi Kolumbiji i da bih volio da osvetim svog oca. Nakon takvih optužbi shvatio sam da jedino što mogu biti je “Pablo Escobar 2.0“, a to nisam želio. Pokajao sam se. Treba znati da jedna izjava može promijeniti čitav tijek sudbine. “, kaže Juan sa osjećajem kajanja. Nakon tih prijetnji, dobio je poziv od kartela Cali, pri kojem mu je rečeno da će biti ubijen. Također su ga zvali iz Medellina da mora uz svu podršku osvetiti očev obraz i nastaviti voditi kartel jer će biti ubijen. Tada se Juan dogovorio sa Calijem. Dao im je da uzmu sve: imovinu, kuće, robu, kola, novac sve preko odvjetnika…. Zauzvrat, dobio je šansu za novi život.
MI NISMO UŽIVALI U NOVCU. MI SMO ŽIVJELI U NOĆNOJ MORI. POSTOJI DAN KAD JE MOJ OTAC PUKAO I POSTAVIO VIŠE OD 200 BOMBI PO GRADU, TO JE UZROKOVAO CALI KARTEL, MOJ OTAC JE IZGUBIO NAKON TOGA SVE LJUDSKE OSJEĆAJE.
Juan Pablo Escobar želi istaknuti kako je kartel Cali kojeg je podržala DEA u ratu sa Escobarom izazvao seriju terora: „Javnost mora znati da ja osuđujem svoga oca ali on je izgubio sve ljudsko u sebi 1988. kada su pokušali nas ubiti sve na spavanju. Cali kartel postavio je 700 kilograma dinamita. Bio je to prvi bombaški napad u narkosvijetu u Kolumbiji, iako neke televizijske serije to prikazuju drugačije. Od toga trenutka moj otac izgubio je sve ljudske vrijednosti koje je imao. Mislio je da smo mrtvi. Meni je pao cijeli strop na krevet, moja majka ga je uspjela dignuti, ne znam kojom snagom. Sljedećeg dana dvanaest vatrogasaca nije uspjelo podignuti taj strop. Od tog dana moj je otac postavio više od dvjesto bombi diljem Kolumbije. Zgrada je u rukama države već 25 godina i potpuno je propala. Nikad im nije palo na pamet prodati je i milijunsku zaradu dati žrtvama moga oca kao odštetu. Ili napraviti muzej posvećen žrtvama Pabla Escobara.“
Juan Pablo Escobar ukazuje za sve one koji su gledali seriju NARCOS da je kartel CALI surađivao sa agentima DEA-e da svrgne Escobara sa trona. Samim time je kriv za preko 200 bombi koje je postavio Escobar, jer su mu stavili dinamit pokraj kuće a surađivali su sa agentima američke DEAe. Možda zato ni producenti nisu htjeli Juana za savjetnika jer su uzeli upravo iste agente koji nisu krili da su surađivali sa svima. No također Juan dovodi u pitanje smrt svog oca. Kaže kako postoje tri verzije. Spominje i ekstremnu desničarsku paravojsku Los Pepes koja se u sporazumu sa CIA-om također udružila u rat i ubila mu oca. Juan kaže: „Do kuće u kojoj se skrivao nije došla policija, nego Carlos Castaño, vođa paravojne organizacije kolumbijske ekstremne desnice Los Pepes. Ako pitaš Amerikance, reći će ti da su ga oni ubili, ako pitaš kolumbijsku policiju, to je njihova zasluga. Isto će reći i razne paravojne organizacije. Prava istina je da se ni kolumbijska policija ne može dogovoriti oko toga kako je moj otac ubijen. A ja sam razgovarao sa forenzičarima koji su mi rekli da je počinio suicid pa su poslije pucali svi po mrtvome. I morali su izmjeniti zapisnik. Otac je smatrao da bolje biti mrtav u Kolumbiji nego živ u zatvoru SAD.“ – kaže Juan Pablo koji je htio malo više rasvjetliti stanje oko sebe koje je izašlo u javnost.
JUAN PABLO ESCOBAR TVRDI DA SU SLUŽBE SAD BILE POTPUNO KORUMPIRANE. SLUŽBE PRIZNAJU DA SU RADILE SA RAZNIM KARTELIMA I PARAVOJSKAMA U RATU PROTIV NAJMOĆNIJEG A NAKON TOGA BI KRENULI NA ISTE ONE SA KOJIMA SU BILI. TO JE BIO JEDINI NAČIN CIE I DEE DA RAZRUŠI 80% IZVOZA KOKAINA U AMERIKU.
No bez obzira koga krivio Juan Pablo, činjenica je da su i CIA i DEA kasnije uništili i kartel Cali i Los Pepes te brojne druge kartele koje bi svađali međusobno, jamčili im moć, pa bi pogazili riječ. Velika tragedija kriminalaca je bila vjerovati CIAI I DEAi da se neće usprkos suradnjama privesti pravdi sve sa kojima su surađivali u cilju da svrgnu jačega. “U trenutku kada ga je Forbes proglašavao za najbogatijeg, ja sam ga gledao kao najsiromašnijeg čovjeka na svijetu. Bili smo u bijegu, bjegunci sa kojima ni porodica nije htjela ništa da ima. To je prije bila noćna mora, nego san. Priča mog oca nije uspješna priča. Poginuo je sa 44 godine, ja sam trenutno stariji od njega. Iako je imao više novca od mene, ja se smatram bogatijim od njega. Frank Sinatra je bio krijumčar moga oca, znači svi su trebali tu drogu i tražili a danas se prodaje kokain sa raznim mixem opasnim po život i to bi trebalo regulirati bez rata. Želimo li mrtve ljude , terorizam ili regulirati tržište i učiti mlade o posljedicama?“, priča Juan.
MORALI SMO BITI SVE, DILERI, SURADNICI, BILI SMO UBAČENI U IGRE, DONOSILI SMO ODLUKE KOJE SMO PROCJENILI DA SU NAJVAŽNIJE ZA POREDAK. NA TISUĆE LJUDI SMO POTPUNO ZAŠTITILI POD LAŽNIM IDENTITETIMA I NI JEDAN NIJE NIKADA NAĐEN. MORALI SMO BRZO SURAĐIVATI DA DOĐEMO DO ESKOBARA, PRIJE BIROKARACIJA I DOJAVA MINISTARA. – agent DEAE
Danas Juan Pablo Escobar kaže da se vratio u rodnu Kolumbiju. Proglašen je ambasadorom mira. Uključen je u projekt koji vodi sa Mexičkim aktivistima protiv širenja kriminala i narkomanije. No zaključio je da ratovi protiv droge nisu donijeli Kolumbiji mir, nego treba mirnim putem postići ciljeve jer sada je nikad veća proizvodnja i izvoz kokaina. U cijeloj ovoj priči može se zaključiti da Juan Pablo i voli i mrzi oca, itekako odvažuje što će reći diplomatski ali i okriviti Ameriku za sve. O Američkoj korupciji nije baš iznio što nisu iznjeli Ameri. Agenti sami priznaju da bi upali u jedan kartel i borili se protiv drugih te tako dobijali bitke. Nisu osporavali da su surađivali i sa kartelima i paravojskama ali ne u prodaji nego razmjenama informacija i na neki način dopuštanja rada kako bi redosljedom mogli doći do najvećih bossova. Ono što je agentima jako teško došlo jer su ljudi da moraju prodati kartel koji su štitili dok se uhvati vojska jednog. I takvi ratovi su nemogući, neke smo pustili za krupne podatke, ali to nije koruptivno jer smo pustili miša da uhvatimo 1000 miševa, a ako se on nastavi baviti sa tim doći će pod radare. Neki suradnici su zaslužili respekt kao pokajnici a neke oko 1000 obitelji je dobilo u SAD zaštićene statuse i nagrade. – potvrdio nam je za Imperij agent DEAe
H.B., Foto: X
