Central Intelligence Agency – CIA … demokratska SAD ima nemilosrdnu tajnu službu
Sjedinjene Američke Države tek od drugog svjetskog rata imaju, od strane vlade, koordiniranu špijunsku aktivnost okrenutu prema vanjskim zemljama. Tijekom drugog svjetskog rata postojao je Office of Strategic Service, koji je obavljao ovakve zadatke, a koji je i nakon rata transformiran. No, potreba za jednom agencijom, koja bi obavljala ono što je OSS radio je i dalje postojala. William Joseph Donovan, cijenjeni general pukovnik vojske SAD-a, vojnik, odvjetnik i obavještajac dao je Roosveltu prijedlog za organizaciju, koja će biti direktno pod predsjednikom. Već je sam prijedlog izazvao žestoke reakcije. State Department je smatrao kako bi oni trebali nadgledati sve ovakve operacije, a State Department je podržavao i FBI sa Johnom Edgar Howerom, želeći da sve što se vojske tiče, ostane u vojnim rukama, a da njima ostane dio “vanjskog” nadzora. Kao odgovor na debatu predsjednik je Truman osnovao Central Intelligence Group 1946. godine, a koja je koordinirala ostale agencije. Ova je grupa radila pod nadzorom National Intelligence Authority, a postojala je do 1947. godine. Ove je godine donesen National Security Act, i osnovana je CIA, kojoj su dvije godine kasnije i povećane ovlasti. CIA je osnovana 18.09.1947, a sjedište joj se nalazi u gradu Langlyu, njen otac ili utemeljitelj smatra se upravo general William Joseph Donovan koji je značajnu zaslugu imao predvodeći konjicu na američko mexičkoj granici u ratu sa Panchom Villom 1916.
Organizacijski CIA se dijeli na četiri direktorata: operacijski, znanstveno tehnološki, intelligence i administracijski. Na čelu svakog se nalazi Deputy Director. Pretpostavlja se kako CIA ima minimalno 15.000 a maksimalno 30.000 zaposlenih. Njihovo se glavno sjedište nalazi u blizini Langleya, a porastom broja osoblja dio se njih preselio u zgrade u Tyson Corneru, Restonu i ponekim dijelovima Sjeverne Virginije. Odjeli koji sačinjavaju CIA-u su: operacijski – zaduženi za tajne akcije, kao i klasičnu špijunažu; intelligence – finišira intell “proizvode,” uglavnom se bave analizom materijala; science&technology – ovaj odjel daje tehnološku podršku u skupljanju, procesuiranju i obradi materijala iz svih segmenata, slika, HUMINT-a, te svih ostalih izvora; među njima se nalaze programeri, ekonomisti, fizičari, kemičari, lingvisti…; administrative – administrativna podrška. Iz CIA-e između ostaloga, izlaze različiti izvještaji, pa tako imaju PDB President Daily Brief, gdje je riječ o kompilaciji aktualnih događanja, koje se daju samo predsjedniku i njegovim najvišim suradnicima. NID National Intelligence Daily izdaje Directorate of Intelligence, a radi se u suradnji sa vojnom obavještajnom službom odnosno NSA. Ovo se šalje visokim vojnim časnicima. MID je Midday Intelligence Report se radi samo u CIA-i, i dostavlja se visoko pozicioniranim zakonodavcima. S&T Perspective je pak mjesečnik koji skuplja iz ostalih medija tekstove o novim tehnologijama, kao i nadolazećim konferencijama i događajima. Osim ovih glavnih izvještaja, još je dakako, niz manjih.
Rane godine CIA-e
Spomenute preinake iz 1949. godine, omogućile su ovoj agenciji da sakrije plaće, budžet, ugovore te sve što se sakriti može. Također su dobili ovlasti da prebjezima osiguraju smještaj u Sjedinjenim Državama. Po direktivi pak iz 1947, CIA je postala prva Agencija koja je mogla sudjelovati u cover operacijama, koje su zvane “Psychological Operations.” Samu je direktivu složilo Ministarstvo obrane zajedno sa National Security Councilom (NSC), kako bi se koordinirala obrana sa vanjskom politikom. Ove su operacije tako osiguravale naoružavanje grupa poput antikomunista u Italija i Grčkoj. Direktiva o kojoj pričamo napravljena je tek u tri kopije. Jedna je otišla u Bijelu Kuću, jedna u State Department, i posljednja dakako u CIA-u, ravno u ruke osobe koja se krije iza titule DCI-u, a koja bi značila Director of Central Agency, a koji je u tom trenutku bio Roscoe H. Hillenkoetter. Hillenkoetter je bio diplomac Naval Academy, a služio je kao mornarički ataše u Parizu do 1933. do 1935, te kasnije od 1938. do 1940. godine. Hillenkoetter je ostavio dobar dojam na jednog od ambasadora, William D. Leahya, koji je kasnije bio vojni savjetnik Roosveltu i Trumanu. Početkom rata Roscoe je bio oficir na brodu West Virginia, koji se zatekao u Pearl Harboru na sam dan napada. Godine 1942., kao kapetan, vodio je i Intelligence Center Pacific Ocean Area (ICPOA), a 1943/44 komandirao je jednim od razareča; krajem rata zatekao se kao jedan od komandirajućih oficira na brodu Misouri. Nakon kratkog ponovnog boravku u Parizu, kao ataše, vratio se u SAD gdje je 01.05.1947 postao prvi direktor CIA-e.
Uskoro se razvio mehanizam za “covert” akcije. NSC je predlagao takve akcije kada bi uvidjeli da neke vanjskopolitičke namjere SAD-a ne mogu biti ispunjene diplomatskim putem, a kada bi vojna akcija bila preopasna. DCI je dobio takve upute da akcija ide u takvom smjeru, koji će SAD-u omogućiti negiranje bilo kakve upletenosti. Sama je CIA ustanovila OSO – Office of Special Operations, koja je akcije nadgledala. Već 1948. godine NSC je autorizirala direktne akcije, sabotaže, anti sabotaže, evakuacije, i druge mjere protiv koje će se poduzimati u budućnosti protiv neprijateljskih država. No Hillenkoeter se nije osjećao previše ugodno baveći se takvim akcijama, pa je odgovornost prebačena na Office of Policy Coordination (OPC), koju je nadzirao State Department. NA čelu se OPC-a nalazio iskusni veteran OSS -a (Office of Strategic Services). Jedna od operacija OPC-a bilo je pokušaj da se infiltriraju gerilu među Albance, koji bi im pomogli srušiti Enver Hodžu. No, operacija je bila promašaj zbog Kim Philbiya agenta MI6, koji je radio za Ruse i izdao cijelu operaciju. Nakon što su Rusi pak, bacili prvu atomsku bombu, CIA je na njihov teritorij ubacila ukrajinske emigrante, trenirane u CIA-i. Ukrajinci su sa sobom imali radio stanice, kojima su se javljali vezama u Zapadnoj Njemačkoj. No, nijedan od ovih agenata nije poslao ništa značajnije, što je samo moglo značiti kako su otkriveni. OSO i OPS se naravno, nisu pretjerano voljeli.
Kada je došlo do sukoba u Koreji, OPC je bio poprilično jak, dok se OSO nije baš mogao pohvaliti točnim predviđanjima. Godine 1950. Hillenkoetter je smijenjen a na njegovo je mjesto došao general pukovnik Walter Bedel Smith, koji je tijekom Drugog svjetskog rata bio Chief of stuff Eisenhowera. Njegov prvi potez je bio maknuti OPC iz State Departmenta i staviti ih unutar CIAe. Kako bi se osigurao da se njihov sukob ne nastavi, dao im je šefa, Allen W. Dullesa. Dulles je jedan od spymastera, koji je špijunsku karijeru počeo tijekom Drugog svjetskog rata, kada je imenovan direktorom OSS-a. U početku je radio u uredima u New Yorku, odmah do ureda MI6. Radio je u ilegali dvije godine, no NY Times ga je razotkrio, napisavši čime se zapravo bavi. Nakon toga Dulles odlazi u Bern, gdje se skriva iza lika diplomate. OSS ga je zvao Agent 110 ili Mr. Bull. Jedan od njegovih regruta bila je i Mary Bancroft, tridesetosomogodišnja Amerikanka, čiji je muž bio računovođa često odsutan iz Berna. Uskoro je postala Dullesova asistentica i ljubavnica. Ono što je interesantno je da je Mary bila prijateljica Carl Junga, koji je bio fasciniran kako Dulles vjeruje savjetu žene; tvrdio je kako ljudi poput Dullesa moraju slušati što žene kažu, kako bi vježbali najbolju prosudu i kako ne bi prešli preko ruba. No, najbolji agent kojeg je u Bernu imao, bio je Fritz Kolbe, smješten u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova, a koji je došao u Bern sam potražiti neku od protivničkih agencija kako bi radio za njih. Nakon što ga je MI6 odbio došao je Dullesu, za kojega je i počeo raditi. Dulles mu je dao ime George Wood, a ovaj mu je uspio do 1944. godine proturiti 1200 dokumenata, od kojih niti jedan nije bio stariji od dva tjedna. Između ostaloga razotkrio je operaciju Cicero, odnosno špijuna kod brit ambasadora u Turskoj, čime ćemo se dakako pozabaviti. Dakle, jedan od najbriljantnijih intell oficira, postao je šef, 1952. godine Director of Plans, odnosno šef OSO-a i OPC-a. I nije se dugo zadržao na toj poziciji jer je već godinu dana kasnije Eisenhower postao predsjednik, a samim tim i Dulles direktor CIA-e. Dulles je ponovo bio spymaster; zvali su ga Great White Case Officer.
Veliki je broj tadašnjih operativaca dolazio iz aristrokratskih obitelji, ili sa Ivy Leaguea, pa su šaljivdžije OSS tumačili kao “Oh, So Social!” Dulles je također bio sa Princetona, a sa Yalea je regrutirao Richard M. Bissela Jr. koji će postati jedan od značajnijih operativaca. Dulles je kreirao agenciju kakva će biti slijedećih dvadeset godina. No, iako se služio uglavnom svim metodama i Dulles je imao ograničenja. Kada je čuo kako će jedna balerina biti korištena kako bi se kompromitirao sovjetski oficir, zaustavio je operaciju govoreći kako seks nikada neće biti korišten u te svrhe dok je on direktor. Tijekom njegova direktorovanja, CIA se formirala u Agenciju kakva je i danas. Tako se za njegova mandata, iz National Security Councila stvorio i National Intelligence Estimates (NIEs), a među njegovo je osoblje dodan Inspector General, koji je bio direktor za vojnu podršku, kao i oružje koje je su kontrolirali obavještajci. IG je nominiran od strane predsjednika, a potvrđivan od Senata; djelovao je nezavisno podnoseći izvještaje samo direktoru. Kako ste već pročitali, ostatak je Agencije organiziran po Odjelima koje su vodili direktori odjela – Deputy Directors. Od 1951. do 1960. godine operacije CIA prostirale su se po cijelom svijetu. Iz CIA-inih fondova financirana je Kineska Nacionalna gerila u Burmi; na Filipinama je uz pomoć ove Agencije za predsjednika izabran Ramon Magsaysay, a u Egiptu su srušili Farouka i doveli Nassera. Još je niz ovakvih primjera, kako je CIA oblikovala pojedine regije svojim novčanim fondovima, ali i drugom vrstom pomoći. No, bilo je i problema. Kada je 01.05. 1960 jedan U2 avion pao u tadašnjem SSSR-u, pilot aviona, Francis Gary Powers je priznao kako je cijelu operaciju ovakvih nadlijetanja vodila CIA. Ovaj je događaj bio prvi javni promašaj ove Agencije, nakon kojeg je i sama javnost prvi puta i shvatila da im njihova vlada baš i ne govori istinu svaki put. Godina dana kasnije, 1961. godine, dogodio se debakl sa Zaljevom svinja.
Oko 1400 kubanaca obučenih od CIA, trebalo je biti ubačeno na Kubu, odakle su trebali povesti revoluciju protiv Castra. Ovi su emigranti neoznačenim avionima putovali u Camp Trax , vojni kamp, u planinama Guatemale, gdje se vodila obuku. Osim toga na otoku Swan, na obalama Hondurasa, CIA je uspostavila navodno komercijalnu radio stanicu, koja je emitirala program protiv Fidela. Uz ovo, stupili su u kontakt sa kubanskim gerilcima, smještenim u kubanskim planinama. Njih su opskrbljivali “robom”, a i nekolicina je agenata bila među njima. No, ono što CIA nije znala je da je i Castro, odnosno njegova Direccion General de la Inteligencia (DCI) znala poprilično toga. Castro je tražio pomoć od Rusa i dobio je; dakako u oružju. Kada je CIA shvatila da dolazi oružje požurili su misiju. Richard M. Bissel, koji je operaciju vodio, odlučio je jedan B26 napraviti kubanskim avionom, sa rupama od metaka. Pilot je iz Nikaragve trebao doletjeti u Miami, gdje bi trebao tražiti politički azil; njegova bi priča bila kako se kubanska vojska priključila gerili, a kako su na njega pucali oni koji se nisu htjeli priključiti gerili. U međuvremenu, za predsjednika je izabran Kennedy, kojeg je, ubrzo nakon što je izabran, Dulles obavijestio o cijelom planu. Vojni su savjetnici Kennedyu rekli kako gerilci ne mogu ništa napraviti sami jer ih je premalo. Kennedy je prihvatio plan, ali je tražio da se invazija prebaci na manje naseljenu točku – Zaljev svinja.
Ovdje se naime mogao spustiti B26, sa američko kubanskim gerilcima. No, i Kubanci su lagano bili spremni jer je cijela Florida pričala, a zajedno sa njima i novine. Travnja 15. iz Nikaragve je poletjelo devet B26 aviona. Deveti je avion otišao za Miami , gdje je puštena spomenuta priča. Da je priča lažna, znalo je malo ljudi. Jedan od onih koji nije imao potpunu informaciju, bio je i US ambasador u UN-u, Adlai Stevenson, a koji je priču iskoristio za objašnjenje optužbi protiv Kube. Prva se ekipa iskrcala od CIA regrutiranih ljudi, na Kubu dva dana nakon ovoga. Dočekala ih je teška artiljerija i 114 ljudi je poginulo s US strane. Zarobljeno je njih 1189. Ni akcija neoznačenih jetova, koji su poletjeli sa nosača aviona Essex nije prošla uspješno. Stvar je kompletno propala. Osamnaest mjeseci kasnije, Castro je “prodao” zarobljenike Amerima za 62 milijuna US dolara. Dio ljudi za propast akcije krivio je Johna Kennedya i njegovu odluku da se ne krene sa masovnim napadom, no ljudi u Agenciji su znali da prava krivica leži u Bisselu, koji se nije savjetovao sa vlastitim ljudima na Kubi. Dussel i Bissel su podnijeli, nakon ove propasti, ostavke. Na Dullesovo je mjesto došao John A. Mccone, koji je autorizirao operaciju Mongoose, u kojoj je meta bio sam Fidel Castro.
Operacija Mongoose pobjeda Castra
Čini se da je Kennedy, zajedno sa svojim bratom smatrao da im je Zaljev svinja podmetnut, pa su htjeli riješiti kubansko pitanje pod svaku cijenu. Ovaj put CIA je imala samo djelomičnu kontrolu na akcijom. Samu je akciju zapravo vodila Special Group, smještena u Bijeloj Kući, koju je vodio general Maxwell D. Taylor, vojni savjetnik Johna Kennedya. Šef same operacije bio je general Edward Lansdale, koji je imao višestruko razrađen plan. Plan je uključivao kako sabotaže tako i ekonomski rat te niz drugih akcija. Također je tražio otvorenu upotrebu US vojske. Specijalna je grupa upravljala ovakvim akcijama, a nevezano uz njih CIA je radila na pokušaju ubojstva Fidela Castra. Rusi su pak za operaciju znali od ljeta 1962. godine; negdje u to vrijeme su počeli i jaču opskrbu Kube sa oružjem. Ovo je bio tek uvod u Kubansku krizu, koja je zamalo dovela do Trećeg svjetskog rata; kada je sama kriza počela, Kennedy je naredio da se obustave sve tajne operacije vezane uz Kubu. Ideje vezane uz ovu operaciju samo su se rađale. Lansdale je tako predložio da se proširi glasina kako će Isus pojaviti među ljudima, i kako je za ovaj događaj izabrao baš Kubu, no tek nakon što Castro ode s vlasti. U cijeloj je priči trebala sudjelovati i jedna US podmornica, koja je na trebala izroniti ispred Havane i napraviti vizualni spektakl.
Ova je ideja odbačena, kao i niz drugih, poput stavljanja otrova u njegove cipele, ili ubacivanje halucinogena u njegove cigare. CIA se baš u to doba nešto zabavljala halucinogenim drogama (MKULTRA) o čemu ste nešto malo mogli čitati kod Philadelphia Experimenta, a o čemu će dakako još biti riječi. CIA je u slučaju Castro, surađivala i sa mafijom, koja je počela pronalaziti Kubance od kojih će napraviti odred, koji bi trebao smaknuti Castra, njegova brata i Chea. Motivi mafije su bili jednostavni: Castro je naime zatvorio mafijaške kockarnice i protjerao mafiju sa Kube. Ubojstvom Castra i mafija bi se vratila natrag na Kubu. Negdje u travnju 1962. CIA-in se čovjek sastao sa John Rosellijem, jednim od mafijaša, kako bi mu dao četiri tablete, pripremljene u CIA-i. Tri su čovjeka otišla za Kubu zajedno sa tabletama, no efikasna ih je Castrova policija uhvatila. Nakon ovoga CIA je prekinula suradnju s mafijom. No, planovi da se ubije Castro nisu stali. Godine 1963. CIA-in se čovjek sastao sa osobom u Parizu koja je trebala ubiti Castra, i to sa olovkom koja je bila ispunjenom otrovom. Kada mu je dao olovku, čuo je na radiju kako je predsjednik Kennedy ubijen. Castro je otkrio zavjeru, i danas ga se tereti za likvidaciju Kennedya, mada mnogi to smatraju djelom same CIA-e jer su se nakon Kennedyia redala misteriozna ubojstva, vezana raznim teorijama.
Ni kubanci nisu sjedili prekriženih ruku, naravno. Između ostaloga, obučavali su na Kubi teroriste, poput Carlosa. Godine 1983. kada je Jesus Raul Perez Mendez, šef operacija DGI-a prebjegao u USA, razotkrio je kako je DGI imala agente po Floridi. Drugi je pak prebjeg, Florentino Azpillage, šef intell odjela u praškoj ambasadi, dao CIA listu od 38 dvostrukih agenata; vjerovao je kako svi US agenti na Kubi rade za DGI. Na kraju, niti jedan od planova da se Castro eliminira nije bio uspješan. Fidel će najvjerojatnije umrijeti prirodnom smrću. No, vezano uz Kubu CIA je imala i dobrih rezultata. Oni su zapravo otkrili što to Rusi šalju na Kubu, prije negoli će izbiti Kubanska kriza. Nakon što se Amerika uplela u Vijetnam, CIA je svoje covertops koncentrirala na ovo područje. Kako je riječ o širokoj temi, pozabaviti ćemo se njome drugom prilikom, a nastaviti ćemo sa ostalim događanjima u ovoj agenciji. Godine 1972. Watergate je utjecao i na stanje u Agenciji, jer je CIA uglavnom tijekom afere bila odana Nixonu. No, šteta nije bila toliko velika, prava je propast tek slijedila.
CIA SE BOJI MEDIJA, DOK MNOGE BIVŠE ZEMLJE I SLUŽBE KOMUNIZMA POSJEDUJU MEDIJE.
Razotkrivanje istraživački novinar Seymour Hersh je provalio prljave poslove CIA-e i ostalih službi javno i danas je živ sa 83 godine.
Negdje krajem 1974., novinar NY Timesa, Seymour Hersh, razotkrio je zloupotrebe CIA-e i ostalih agencija. Jedan od zajedničkih akcija CIA i FBI-a bilo je presretanje pošte, kako bi se vidjelo radi li netko za komuniste. Tadašnji je direktor CIA, William E. Colby, potvrdio ovo, no inzistirajući na tome da se ovakve stvari više ne rade. Nakon ovoga na vidjelo su izašli i planovi da se ubije Castro, Lubumba i Trujillo. Ovaj je potonji, predsjednik Dominikanske Republike, na kraju ubijen, ali ne od strane CIAe, iako je vjerojatno upotrebljeno oružje Agencije. I tu je stvar krenula ubrzanim tokom. Razotkrivene si MKULTRA (mind control) operacije, kao i da su magazini Der Monat u Njemačkoj, i Encounter u Britaniji, zapravo bili u rukama CIAe. Predsjednik je Ford tada ustanovio Rockefellerovu komisiju, koja je krenula istraživati sve ove slučajeve. Sama je komisija postala poznata kao Pike Committee, po drugom predsjedavajućem, Otis G. Pikeom. Paralelno sa ovim osnovana je još jedna komisija, koju su zvali Church Committee. Obe su istrage dovele do niza akcija protiv CIA-e. Jedna od takvih je bila zabrana da CIA na bilo koji način ima veze sa atentatima. Više nisu smjeli ni prisluškivati, ako su to i željeli, morali su uputiti zahtjev FBI-ju, koji to onda radio za njih. Sve covert operacije morale su dobiti autorizaciju samog predsjednika.
I za vrijeme Reagana CIA se ponovo našla pod istragom, zbog pomaganja kontraša u Nikaragvi, novcem koji je došao od prodaje oružja Iranu. Osim što ih je lagano sputao Senat i različite komisije, i dvostruki agenti su odradili svoje. Jedan od najpoznatijih je svakako Aldrich Ames, koji je uhićen 1994. godine, nakon osam godina špijuniranja za Ruse. Ovaj je agent otkrio preko 100 cover operacija i izdao tridesetak agenata, od kojih je dese njih i ubijeno. Među ubijenima bio je i Dimitri Polyakov, GRU oficir, koji je 20 godina špijunirao za USA. Osim toga, Ameri su imali i dosta krivih informacija, jer su dolazile od Rusa. Sam je Ames počeo špijunirati za Ruse, 1985. godine kada je bio šef Sovjetskoga odjela u CIA-i. Iako je bilo sumnji da je “krtica,” tek su 1992. godine istražitelji počeli zatvarati krug. Nakon što je uhićen, pao i je i tadašnji direktor CIA-e, James Woosley, a nekoliko je visokopozicioniranih agenata umirovljeno. Ono što je iznenadilo sve je, činjenica da istražitelji nisu uspjeli posumnjati u lagodni život kakav je Ames vodio. Tijekom karijere, radeći za Ruse, zaradio je oko 2,7 milijuna US dolara, kupio kuću vrijednu pola milijuna za keš, i vozio Jaguara XJ6. Ames je dobio, na kraju, doživotnu robiju.
WTC – NEPREDVIĐENO ILI PREDVIĐENO???
Nakon završetka hladnog rata, CIA se orijentirala na sprječavanje širenja oružja masovnog uništenja, razotkrivanje puteva droge, te međunarodnog organiziranog kriminala, kao i na industrijsku špijunažu. Vode rat sa narko kartelima iz Kolumbije, Mexika…..Južne i srednje Amerike. I vječno će ostati pitanje da li su predvidjeli ili nisu očekivali tragični 11.09.2001., koji će ostati neizbrisiv dan u američkoj povijesti. Udar na simbole Amerike, Svjetski trgovački centar i Pentagon……..tisuće mrtvih, teško ranjenih, dugotrajnih invalida…CIA se teško nosi sa kritikama, napadima, optužbama, od teorije da nije predvidjela napad, pa da je zanemarila agente MOSSAD-a, čak i svoje kojima je dala otkaz; pa tako daleko – da je sama izrežirala napad na sebe jer je SAD trebao povod za objavu rata a nema konkretnog neprijatelja. Prve optužbe svaljuju se na CIA-u i njenog direktora Georgea Teneta koji se pravda predsjedniku Georgeu Bushu, da su zakazale unutarnjih 15 službi zaduženih za domovinsku sigurnost poput NSA, FBI, itd… Inače, direktor CIA-e George John Tenet rođen je 05.01.1953. u Queensu, New York, odrastao u obitelji grčkih imigranata, a diplomirao je međunarodnu diplomaciju na Sveučilištu Georgetown, kao i na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Godine 1995, za vrijeme administracije predsjednika Billa Clintona, imenovan je zamjenikom direktora CIA-e. Dvije godine kasnije Clinton je za direktora imenovao Anthonyja Lakea, ali je republikanska većina u tadašnjem Senatu odbila potvrditi to imenovanje. Postavljen je Tenet. George Tenet koji je imenovan direktorom 11.07.1997. Unatoč čestim konfliktima sa Clintonom, Tenet je opstajao pogotovo zahvaljujući republikancima koji za asa imaju Busha. U obavještajnim kuloarima se tvrdi da je sam Tenet režiser sramote Clintona nakon što je njegov provjeren špijun na prljav način podvalio mu “aferu Levinsky” da bi se na vlast dovelo Georgea Busha. Bush ga je zato nagradio i produljio mu mandat. Tenet je bio jedan od rijetkih američkih analitičara 1990-ih koji je smatrao kako će međunarodni terorizam postati glavna prijetnja sigurnosti SAD, te je u skladu s time vodio CIA-u. Međutim, CIA pod njegovim vodstvom nije predvidjela ni spriječila napade 11.09., što mnogi smatraju jednim od najvećih neuspjeha u povijesti američkih obavještajnih službi. Bush ga je usprkos toga ostavio na dužnosti smatrajući kako će CIA biti jedan od glavnih sudionika u Ratu protiv terorizma.
Direktor CIA-e GEORGE TENET u uredu predsjednika iznosi obranu pred predsjednikom Georgeom Bushem i potpredsjednikom Dickom Chenyom, vezano za propuste CIA-e.
George Bush traži od Teneta rješenja, da brzo utvrdi stanje, uključi sve najkvalitetnije operativce i analitičare CIA-e za odgovoriti svjetskoj javnosti što se događa. Službeno se utvrđuje i sam priznaje odgovornost za organiziranje napada, te daljnje najave napada, učenik CIA-e kojeg su obrazovali – Osama Bin Laden, vođa terorističke organizacije Al Quaida. I to nije samo organizacija, već vojska infiltrirana svugdje po svijetu koja usijava strah svojim javnim prijetnjama o daljnjem rušenju američke politike i svih njenih saveznika, posebno Europe. “Svi koji nisu uz nas, protiv su nas i zaslužuju smrt. Svaki je vojnik naše organizacije posebni Alahov vojnik koji će kao samoubojica otići pravo Alahu u zagrljaj. Što se više ubije onih koji nisu uz Alaha makar i civila, biti ćete više nagrađeni u raju kod Alaha.” – uvjerio je svoju vojsku talibana i agenata Osama bin Laden. Predsjednik SAD-a je u šoku i istupa kako se SAD upravo nalaze u ratnom stanju, te će odgovoriti svim raspoloživim sredstvima. Iznosi pred javnost Osamu i Al Quaidu kao odgovorne a teroristi se i oglašavaju putem tv medija Al Jazeere, prijeteći i najavljujući rat “svjetskom policajcu koji mrzi i pokorava islam”. CIA je angažirana maksimalno, a Bush se priopćava narodu i svijetu da je terorizam počeo sijati strah i trepet, iznosi imena odgovornih za događaje i najavljuje odgovor na teror. Snage SAD-a će vrlo brzo udariti teroriste i sve tko im je financijski pomogao.
Osama Bin Laden
CIA donosi zaključke sa terena da se Osama Bin Laden zajedno sa svojim terorističkim regrutskim i vojnim kampovima nalazi u Afganistanskim planinama te diljem Afganistana; uložio je većinu svog bogatstva u naoružavanje i organiziranje napada jer je Osama naftaš koji posjeduje bogatstvo u milijardama dolara, a dodatno ga financiraju bankari i industrijalci diljem islamskih zemalja kao i Europe. Utvrđuju se tajni računi koji se blokiraju na međunarodnom nivou. Financijeri i suradnici van Afganistana koji potpomažu Al Quaidu su iz: Sirije, Iraka, Irana, Saudijske Arabije, Palestine, Libanona, Egipta, Pakistana, Turske, no još gore je što ih ima i diljem Europe u džamijama Italije, Njemačke…..Na detektiranje sjedišta Al Quaide Bush poziva Afganistan da preda Osamu. Al Quaida podiže narod Afganistana protiv “Američkog svijeta” i naoružava Afganistan te poziva sve muslimane diljem svijeta da se pridruže u svetom ratu protiv “tlačitelja islama”. Izjavljuje: “Dao sam sve za spasenje islama i Alahovu slavu, pozivam sve vjernike da se odupru američkoj represiji i vladavini križarstva. Pristupite svetoj vojsci i krenimo u jihad!” CIA se bazira na blokiranje računa, otvaranje tajnih logora diljem svijeta i otimanje svih sumnjivih koji bi mogli biti umiješani u terorizam. Uhapšena je većina osoba povezanih i odgovornih za terorizam, ali i nedužni ljudi.
Predsjednik SAD George Bush najavljuje napade na gnijezdo Al Quaide Afganistan, i ofenziva američke vojske tuče svim silama po Afganistanu. Sravnjeni su gradovi, ceste, željeznice, bolnice, mnogo civila, djece, ali i terorista. Vojska se “baca” i na planine a ratuju protiv oružja koje su sami dali Afganistanu u ratu protiv Sovjeta. No Ameri zajedno sa saveznicima ruše sve pred sobom, hvataju sve povezane sa terorizmom i prisiljavaju islamske zemlje da im pomognu u hvatanju svih osumnjičenih. Aktivno surađuju: Saudijska Arabija, Egipat i Pakistan, a Irak navija za Afganistan i “islamski ugroženi narod”. Ostale zemlje su odmjerene a bunt islamskog ekstremizma je sve veći. Otimaju se sumnjivi poslovni ljudi islamskog podrijetla sa aerodroma i u sred bijela dana, a da nitko ne zna gdje nestaju ljudi (otima ih CIA). Prijetnje u SAD-u su sve veće i unutarnji islamski ekstremi se sve više bune, te postaju žrtve koje se promatra kao teroriste. Nevini islamski svijet se osjeća ugroženim, osjećaju se nedužno odbačenima. Teroristi koji pokušavaju izvesti slične terorističke napade su blokirani no u Europi izvode terorističke napade, siju panike antraksom, truju na različite načine. Unatoč gaženju vojske planinama Afganistana, nema ni traga Osami. Ubijaju njegove savjetnike, zamjenike, ali nikako doći njemu u trag. On navodno nema ništa sa sobom od suvremene tehnologije znajući kako mu se time može ući u trag, ali u svakom trenutku kada želi šalje poruke putem Interneta. Predsjednik Iraka Sadam Hussein poziva “mučenički narod” da moralno podrži braću u Afganistanu. Dolijeva ulje na vatru Amerikanaca…..
CIA SE POKAZALA RANJIVOM
U zaljevskom ratu, napadom na WTC, napadima na ambasade terorista i najvećim napadom na svijet koji nisu spriječili COVID 19, a bili su uvijek zaštitnici Zapada i EU.
Eva Kesler, foto CC